Sjeti se danas, 27.1., šest milijuna nevinih žrtava brutalno ubijenih samo zato što su bili drugačiji, sjeti se Holokausta i onog tamnog doba prije osam desetljeća. Sjeti se mučki ubijanih Židova samo zato što njihov simbol vjere u istog Boga, kao i egzekutorovog, nije bio u obliku križa već Davidove zvijezde. Sjeti se Roma samo zato što su slobodnjački život posvetili onom u čergama. Sjeti se svih onih drugačijih koji su samo disali isti zrak kao i umobolni egzekutori, ali nisu bili podobni za njih. Sjeti se nevine djece čija mala srdašca nisu tada ni razumjela što je to mržnja i podjela te zašto je dojučerašnji prijatelj i susjed postao glavni neprijatelj i redatelj njihovog stradavanja u tami plinske komore.
Sjeti se, zastani i zamisli viku demona iz obličja ljudskih usta, batina, laveža pasa, krik majki i jauk djece koje odvajaju, jecaj muža i žene, brata i sestre, roditelja, sinova i kćeri kada ih razdvajaju batinanjem i grubim guranjem. Zamisli smrad dimnjaka logorskih krematorija i baraka, pepela nad obližnjim gradovima tih logora i muk, tišinu, zatvaranje očiju i strah za pobunom protiv tamnih sila u prividnoj sigurnosti topline vlastitog doma, navodno odabranih, stanovnika tih mjesta.
Sjeti se onih hrabrih, koji nisu zatvarali oči već su se organizirali, ustali i zdušno se borili protiv sila zla pod nebeskim svodom Univerzuma i krovom koji im je pružala šuma.
Učio me poštenju i poštivanju drugog i drugačijeg moj uzor, moj pokojni djed koji je i sam iskusio nacistički zatvor i kundak na svom tijelu jer nije sjedio zatvorenih očiju u tišini i toploj udobnosti vlastitog doma već je ustao protiv zla sa svojim drugovima. Govorio bi mi: „Sine uči, razmišljaj da budeš sveznajući i svemoguć.“ Oh u kakvoj je to poslijeratnoj zabludi i utopiji i sam živio razočaran u sustav u kojem sam i sam rođen.
Možda je znao, ali nije nikada javno izgovorio da relativno sveznajući možeš postati samo ako čitaš, istražuješ i izađeš izvan okvira jer sustavno nikada nije pravedno, u potpunoj istini, a još manje sveznajuće i svemoguće. Svemogući su samo Bog i Priroda, a čovjek je samo krha jedinka koja ili razmišlja svojom glavom i stane na stranu pravednosti i dobra ili se prepusti moćnim silama propagandne tame pa postaje nemisleći poslušnik režima ili jedan od onih koji samo obavlja svoj posao.
Često se čuje da se povijest ponavlja i da ljudi ništa ne uče iz grešaka povijesti. Čovječanstvo od svojih početaka živi i djeluje u zvjerinjaku s pravilom „tko jači taj tlači“. Ništa se u svojoj srži u zvjerinjaku ne mijenja osim tehnoloških metoda i sve više pozlaćenih rešetaka propagande tobožeg napretka i ljudske slobode, a istinski slobodan čovjek je samo onaj koji svoju dušu preda Bogu, a tijelo Prirodi.
Zato sjeti se, zamisli, stani pred ogledalo, pogledaj se i razmisli. Nikada nije bilo toliko paralela propitkivanja povijesnih događanja, metoda i slučajnosti kao danas. Uboden ili ne razmisli kako ćeš dalje i hoćeš li pristupiti relativnom sveznanju ili pak buljeći u ekran svog mobitela dalje koračati ka postanku nove vrste, vrste nemislećeg poslušnika. Zavrjeđuju li režimi idolopokloništvo i nedjelovanja za poboljšanjem bez razmišljanja, istraživanja i propitkivanja? Je li doista patriotizam posljednje utočište hulje kao što je to davno izjavio Samuel Johnson? Je li pravedno u tzv. demokratskim sustavima prisiljavati, nametati nešto bez dokaza ili zatvarati one koji ne misle isto kao i ti ili pak je ispravno odabir prepustiti svakom pojedincu? Zavrjeđujemo li kao društva 21. stoljeća živjeti ponavljajući grijehe prošlosti samo za osobni život u udobnosti? Ili smo ipak ljudi od krvi i mesa, braća, kakvi god da jesmo, koju god boju kože nosili, pod kojim god obilježjem se molili Bogu i zavređujemo život u harmoniji bez manjinskih lažno stvorenih elita i silnog klanjanja lažima i materijalizmu?
„Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ zapisano je u najspominjanijoj knjizi svih vremena, Bibliji.
Da, sjeti se čovječe. Sjeti se da je samo na tebi koji ćeš put odabrati.