Rijetki znaju da prvomajske proslave sežu dublje u povijest. Posebno je taj običaj ukorijenjen u germanskom području i okolnim im zemljama koje su bile pod njihovim utjecajem.

Vozite li se u ovo doba kroz Austriju ili Bavarsku teško je da u središtu mjesta ne primijetite visoko ukrašeno drvo.

Ovakva drva primijetit ćete i u Sloveniji te sjevernim hrvatskim krajevima poput Međimurja gdje se ovaj stari običaj održao do danas, doduše u puno manjoj mjeri nego ranije.

U njemačkom govornom području ovakvo drvo nazivaju maibaum, u engleskom maypole, a običaje nalazimo i u skandinavskim zemljama te zemljama sjevernih slavenskih naroda.

Riječ koja pak je za majsku motku utkana u međimurski folklor je majga.

U susret prvom svibnju mještani bi u šumi tražili tanko i visoko drvo, najčešće johu, ali nalazimo i druge vrste. Takvom drvetu, ako nema svoj zeleni vrh on bi se zavezao i ukrasio šarenim vrpcama koje u Međimurju nazivaju cimeri. Nerijetko se na samom vrhu nađe i zastava, a ponegdje  bi se zavezala i boca s vinom.

U Sloveniji i njemačkim zemljama osim šarenih vrpci nalazimo drva ukrašena i vijencima.

Majga seže još u poganska vremena, a simbolizira granicu između neba i zemlje, stoga se tražilo uvijek što više drvo u ukrašavanju i postavljanju kojeg bi sudjelovali svi mještani. Uz majsku motku bi se plesalo i pjevalo.

Šarene vrpce pak simboliziraju dar božanstvima proljeća i plodnosti kako bi ih se udobrovoljilo. 

 Glavna svrha majgi je slavljenje proljeća, prirode i molitva Bogu za plodonosnu nadolazeću poljodjelsku sezonu.

Kako svibanj u poljoprivredi osim sijanja kultura nije iziskivao veće radove u polju u Međimurju se najviše svadbi održavalo u svibnju. Tako je u tradiciji najsjevernijeg kraja Hrvatske tokom 20. stoljeća utkan i do danas zadržan običaj da se na ulazu u dvorište mladenaca postavljaju dva visoka drva ukrašena šarenim vrpcama između kojih se postavlja ploča s natpisom „Dobro došli dragi gosti“.