Narativ klimatskih promjena nije nikakva novost. Toliko je kontaminirao sve pore društvenih djelatnosti da su sada svi postali klimatološki stručnjaci bez pokrića pa u svojim izjavama kao papagaji ponavljaju o štetnosti emisije CO2 i utjecaju na klimu. Laik koji malo šire razmišlja zapita se što i kome više može vjerovati?! Baš tom pitanju pridonosi činjenica što je i sama znanstvena zajednica jako podijeljena kada je riječ o suglasnosti u tvrdnji teorije o čovjekovom utjecaju na klimatske promjene.

Možda bi čak i zdravi razum nasjeo na propagandne poruke kada glavni glasnogovornici toga ne bi bili multimilijarderi koji u svojim privatnim mlažnjacima na visinama ispijaju šampanjac sa zlatnim listićima dok krivnju svaljuju na male ljude na Zemlji. Nije tajna da u tu grupu spadaju Leonardo Di Caprio, Al Gore kao i privatna menadžerska organizacija koja se nazvala Svjetski ekonomski forum.

Logika nalaže da se donese zaključak da naša planeta Zemlja mijenja svoj oblik u manjim ili većim intervalima te da na upakirane priče ne treba nasjedati. Bez grizodušja valja prihvatiti činjenicu da organizacije i pojedinci koji ljudski rod okrivljuju za stanje klimatskih promjena ili nisu dovoljno informirani ili lažu i obmanjuju kako bi narušili stanje u krvotoku društvenog djelovanja za korist manjinskih elita.

Geološki dokazi primjerice pokazuju da su današnja područja Njemačke bila pod tropskim šumama, kao i vrući pijesak Sahare. No ne treba ući u vremeplov pa brojčanik namjestiti i vratiti se milenijima unazad. Dovoljno je istražiti samo vrijeme dvije, tri generacije unatrag ili pak najviše oko pola tisućljeća i saznati da su klimatske promjene u vidu porasta ili snižavanja prosječnih temperatura za stupanj do dva sasvim normalna činjenica evolucije naše planete.

Izvori takvih podataka su kronike, vojni memoari ili putopisi koji se kriju u prašnjavim arhivima pa čak i umjetnost u vidu slikarskih remek dijela.

I dok u posljednje vrijeme iz godine u godinu slušamo kako se nalazimo u najtoplijoj godini ikada zabilježenoj moramo se zapitati zašto slušamo laži kada su službena mjerenja temperatura počela tek prije kojih 150 godina.

Naime, neki znanstvenici koji se bave klimom kao temom i njenim promjenama kroz povijest, istraživanjima su došli do zaključka kako su klimatske promjene, poplave i ekstremne oluje sasvim normalna pojava i dolaze u ciklusima. Tako povjesničar s Katoličkog sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Krešimir Kužić kaže: “Klimatske promjene” sintagma je koja se obilno eksploatira zadnjih godina, no nečeg takvog bilo je oduvijek. I u jednom i u drugom smjeru, tj. bilo je u povijesti i toplijih i hladnijih razdoblja.“  Kroz svoja istraživanja, oslanjajući se na strane izvore, jer pisanih na našim prostorima gotovo i nema, došao je do podataka da je u ranosrednjovjekovnom razdoblju kneževina na području Hrvatske i ostatka regije temperatura bila za 1 do 1,5 stupnjeva viša nego je to današnja prosječna temperatura.

Kasnije, prije kojih pola tisućljeća, zabilježen je tristogodišnji period oštrih zima na području Europe, ali i cijelog svijeta koji je od 1939. godine ušao u znanstveni i javni termin kao „malo ledeno doba“, a procjenjuje se da je trajao između 1550. i 1880. godine. Sam pojam osmislio je nizozemski geolog Francois Matthes.

Kroz pisane i izvore u umjetnosti znanstvenici su došli do zaključka da je nakon srednjovjekovnog optimuma nastupio višestoljetni period jačih zima. Izvore u tome pronalaze i u nagloj promjeni slikarskih tematika. Najviše se oslanjanju na radove nizozemskog slikara Pietera Bruegela Starijeg i remek djela „Masakr nevinih“ i „Lovci u snijegu“ te Hendricka Averkampa i njegov „Prizor na ledu“.

Žalopojke na oštre zime pišu i plemenitaši. Tako u dnevničkim zapisima francuska princeza Henriette, sestra Louisa XIII., piše kako se smrzava unatoč tome što na sebi ima tri krznene bunde, pokrivena je i sjedi u rukavicama pored vatre u kaminu. Ili je zima bila vrlo oštra ili je princeza bila jako zimogrozna?!

Povijesni zapisi naših krajeva iz 16. stoljeća također svjedoče o zaleđenom moru između Poljica i otoka Brača 1549. godine, smrznutom vinu u bačvama, snijegu i ledu na Krku, zaleđenoj rijeci Muri i bojazni od prodora Osmanlija u rijekama omeđeno Međimurje i dalje prema Beču kada se, inače vrlo brza, rijeka Mura zaledila zimi s 1577. na 1578. godinu. Boraveći u gostima na dvoru Nikole Zrinskog u Čakovcu, 1660. godine, Evlija Čelebi piše o Međimurju kao jednoj studenoj zemlji.

Isto tako kroz povijest nije problem bio samo snijeg u Europi već i razorne oluje kao i razorne poplave u kojima su, prema zapisima, Danska i Nizozemska izgubile i dijelove svojih obala.

Sve te vremenske anomalije dovodile su i do razdoblja gladi jer biljni svijet se isto tako trebao prilagođavati na oscilacije u temperaturama i neravnomjernom vremenskom razdoblju po godišnjim dobima pa za neke kulture nije bilo povoljnih uvjeta za rast i razvoj. To dovodi do zaključka da sve na ovoj planeti ima svoje cikluse kao i čovjek koji sigurno ne snosi krivnju za klimatske promjene.

Ono za što čovjek današnjice treba snositi posljedice je neprirodno upravljanje svim prirodnim resursima i njihovoj nemilosrdnoj eksploataciji kao i činjenici lošeg upravljanja otpadom koji na ovom svijetu stvara jedino ljudski rod.

Propagandno programiranje ljudskog mozga čiji vrhunac smo dosegli u današnje vrijeme nije novost. Ono traje već čitavo stoljeće i pol. Kada realno sagledamo taj način pristupa društvu u cjelini krenuo je u drugoj polovici 19. stoljeća stvaranjem građanskog društva i nacionalnih država, a sve radi bolje kontrole nad nižim društvenim klasama jer ovakav sustav „vrijednosti“ odgovara samo malobrojnoj eliti.

Jesmo li dosegli vrhunac egoizma, idiotizma i fanatizma pa će se stvari početi poboljšavati, sve je na nama. Posljednjih godina s pojavom pametnih telefona, društvenih mreža i popularnih selfija ljudski rod se otuđio od onog iskonskog i božanskog u sebi. Danas je postalo važno stvoriti svoj umjetni svijet savršenstva „posvudušarstva“ i objaviti na desetke fotografija napučenih usnica na jednom mjestu i lijepljenjem emotikona o savršenom osjećaju na nekom razvikanom mjestu, a kada se selfie objavi onda te napućene usne postaju obješeni lik depresivnog i nezadovoljnog čovjeka.

Još od dvadesetih godina prošlog stoljeća ne mogu se točno odlučiti čime će nas zastrašivati. Jedni govore o novom ledenom dobu, drugi o stakleničkim plinovima i zagrijavanju zemlje. Već dvadesetak godina svi mediji pa i oni s naših prostora prenose priču o novom malom ledenom dobu (članak iz 2010. g) i to s preciznošću od čak 97% (članak iz 2015. g) dok s druge strane isti ti propagiraju globalno zagrijavanje i stvaraju totalnu konfuziju. Ovakav način informiranja nije ništa drugo nego nit vodilja razumu prema nepovjerenju u znanost kao novu religiju i sustav koji sve to podržava.

Elite savršeno znaju što i kako moraju plasirati malom nemislećem poslušniku.  Dokaz su i svi ovi mladi tzv. klimatski aktivisti koji prolijevaju boju po remekdjelima svjetskih muzeja ili se lijepe ljepilom za asfalt, a sve kako bi ukazali na tobožnju problematiku klimatskih promjena.

Takve fanatike treba pitati što su im za klimatske promjene u kojima se danas nalazimo skrivili van Gogh, Klimt ili Vermeer?

Naravno svi skupa moramo shvatiti da kao pojedinci imamo i utjecaj i odgovornost prema okolišu u kojem živimo. Svjedoci smo da živimo u vremenu jednog od ciklusa klimatskih promjena. Zato imamo i zadaću utjecati na svoje osvještavanje i obvezu utjecanja na strukture vlasti za koje se pokazalo da su plaćena produžena ruka privatne menadžerske organizacije, koja pak svojim propagandnim pričama o boljitku za čovječanstvo želi provesti totalitarizam nekoliko multinacionalnih korporacija nad čitavom planetom. Samo djelovanjem ćemo učiniti svijet boljim, osloboditi mora plastičnog otpada, hrane otrova te zagađivanje tla i vode kemijskim otrovima.

Bog i priroda sve su nam darovali što nam je potrebno, ali su nam ostavili u zadaću da otkrijemo metode da svijet činimo boljim mjestom. Takvih metoda ima, no na žalost svih nas malih skrivaju se od šire javnosti. Zato je važno kloniti se nametnutog jednoumlja, tražiti i pronaći odgovore i djelovati u skladu s božanskim i prirodnim načelima te se prilagoditi normalnim ciklusima naše planete. Sve drugo vodi do blokade krvožilnog sustava razumnog života na Zemlji i u propast. Preživjeli smo mnoge najavljene kataklizme, preživjet ćemo i ovo trenutno ludilo. Na svakome od nas je koji će put odabrati. Važno je ne nasjesti na onu njihovu „što je laž veća više će njih u nju povjerovati“.