Jednom davno Europu su grlile nepregledne šume hrasta u čijim krošnjama su obitavali vrhovni bogovi, kod Grka Zeus, Slavena Perun, a Germana Donar. U to vrijeme ljudi nisu gradili hramove već su im sami hramovi bile šume, a oltare svetišta postavljali bi u ograđenom gaju ili ispod krošnji stabala. Kako ne bi u šumama stanovali samo vrhovni bogovi ljudi su počeli razgranatim hrastovima pridodavati društvo drugog drveća poput bora, jela, breza i jasena. Drveće su smatrali svetim i cijenili ga. Germani su posebno štovali hrast, Gali su imelu izraslu u njegovim krošnjama smatrali svetošću i rezali bi je samo zlatnim nožem te skupljali u bijele plahte, Nordijcima su jasen i breza bili prava svetinja, a Slaveni trojstvo vide u hrastu, brezi i lipi.

U mnogim starim narodima pa tako i kod Slavena stvoren je kult stabla prema vjerovanju da su svi ljudi potekli od stabla te da se po smrti vraćaju u njega i tako produžuju život. Danas bismo takvo vjerovanje mogli povezati sa sve većim spoznajama povratka duše na Izvor, k Bogu. Stari Slaveni u spomen svojim precima imali su običaj zasaditi drvo iznad grobnog humka. Svetišta pak su gradili u ograđenim gajevima ili pod granatim dubovima što je stara slavenska riječ za hrast. Naši preci štovali su grane i lišće hrasta koje su prinosili bolesnicima za ozdravljenje. Plod hrasta, žir, skupljao se, pržio i kao takav služio za pripremanje „kave“, a brašno se koristilo za prehranu. Pradavni običaj štovanja hrasta nalazimo sačuvan u selu Grablje u Dalmaciji.

Sam hrast bio je posvećen Perunu, jasen Svetvidu ili Svetovidu, a lipa boginji Vidi. Staroslavenska vjerovanja povezivala su skoro svako drvo s nekim božanstvom. Tako bazgu posvećuju bogu žetve Potrimbi dok neki izvori smatraju da je to bila breza kao vrlo važno stablo kod staroslavenskih naroda jer su ga smatrali magičnim i ljekovitim. To staro znanje potvrđeno je i najnovijim istraživanjima koja dokazuju da breza liječi neke bolesti unutarnjih organa. Njezin sok aktivira funkciju bubrega i mjehura dok brezina voda pospješuje rast kose. Rusi i Finci pak često u saunama koriste metlu od brezinih grana s lišćem kako bi se „išibali“ i pospješili cirkulaciju u tijelu.

Lipa je Slavenima bila božanstvo i prinosili su joj žrtve, ogranke lipe uticali su u krovove kuća kako bi lipa čuvala kuću od udara groma, a u lipovim šumama sabirali su med i vosak. Zloduhe i vještice su naši pra preci tjerali tisom što je posebno bilo vjerovanje zadržano do danas kod Južnih Slavena. Za jorgovan su vjerovali da se ispod njega nalaze duhovi, a usahnuće bez povoda bio im je znak nagovještaja suše.

Ime za bukvu Slaveni su preuzeli od Germana (Buche – bukva). Drvo bukve djeluje umirujuće ako se boravi ispod njega, hladni oblozi od listova ublažavaju glavobolju dok komad bukvine kore držan u ustima ublažava želučane probleme. Plodovi bukve nekada su služili za hranu. Prženi su služili kao oraščići, a od brašna se pekao kruh. Vjerovalo se da kuću kod koje raste bukva štiti od svih uroka. U Povratku Filipa Latinovicza Miroslav Krleža spominje njemačku poslovicu „Beim Donnerwetter suche die Buche weiche die Eiche“ – „Za grmljavine traži bukvu, kloni se hrasta“.

Nije baš svako drvo smatrano prijateljem čovjeka. Koliko god i danas cijenili namještaj od orahovine i plod oraha u prehrani, stara vjerovanja kazuju da je orah zlosretno stablo. Tako se vjerovalo da ga nije preporučljivo saditi u blizini kuće jer donosi razdor među ukućane, a kako ispod oraha ne uspijeva nikakvo drugo bilje vjerovalo se da u krošnji drveta obitavaju demoni. Ispod oraha se nije smjelo ni zaspati jer je bilo uvriježeno mišljenje da će se ta osoba razboljeti. Mladići nikada nisu smjeli saditi orah radi vjerovanja da će umrijeti kada drvo dosegne debljinu mladićevog vrata. Unatoč tome realnost što ispod oraha ne uspijeva neka druga kultura leži u kemikaliji hidrojuglon što se nalazi u svim dijelovima oraha. U doticaju s kisikom ona se pretvara u toksični juglon koji sprečava dotok energije potreban za metabolički razvoj biljaka. Bez obzira na spomenutu supstancu čaj lista oraha pogodan je za zdravlje kao i plod jer pomaže kod proljeva, čisti krv, jača organizam, potiče probavu i ima brojne druge blagodati, a stavite li listove na prostirke za svoje pse i mačke njihov miris potjerat će sve buhe.

ŠUME SU VAŽAN IZVOR DUHOVNOG ISKUSTVA

Tvorac – Bog, prve ljude je smjestio u Rajski vrt okružen drvećem i zelenilom usred kojeg je smjestio Drvo života, izvor sveg znanja i svih mudrosti svijeta. Nije slučajno u sve stare spise utkana simbolika povezanosti drveća s Bogom. Šuma pruža mnoga znanja, hranu, zaklon, resurs za gradnju, ali i bojažljivu pokornost malog čovjeka prema njenoj magičnoj moći nad njim. Boravak u šumi predstavlja fizičku i duhovnu pogodnost i blagoslov za ljudsku dušu i tijelo. Svaki put kada čovjek uđe u šumu nauči nešto novo i ona je doslovno otvorena knjiga bez kraja. Danas žalosti činjenica sve brojnijeg nestanka šumskih prostranstava diljem svijeta, što prirodnim uzrocima, a ponajviše nemilosrdnim iscrpljivanjem kao resursa ili namjernim uništavanjem od strane ljudske ruke. Svjesno ili nesvjesno konačno bi trebali shvatiti da nas takav odnos udaljava od Izvora i vodi u nestanak nas samih kao vrste. Frekvencija šume je ona božanska, prirodna od 432 Hz koja puni čovjekove baterije i podiže vibraciju na višu, zdravu razinu. Šuma pruža utočište od svih modernih tehnoloških zračenja.

Otvorivši šumski portal otvaramo vrata u svijet magije i ljudskom oku nevidljivih bića o kojima su naši preci priče prenosili s koljena na koljeno. Nema kraja na ovoj planeti da se sa šumom ne povezuju mitološka bića, a kada se krene u analizu svih takvih priča dođe se do zaključka da je svima svojstveno skoro pa jedinstveno značenje osim razlika u imenima tih istih bića. Prema kazivanju, još u doba naših djedova i baka bio je nemali broj iskustava sa susretima sa šumskim bićima. Takvih iskustava sve je manje zbog ljudske pohlepe i zlobe pa nakon dva velika rata u prošlom stoljeću, posebice nakon onog drugog ta bića povukla su se u svoje skrovište i sve se manje pojavljuju. Je li tome uzrok tehnološki „napredak“ današnje civilizacije ili naše otuđenje od izvornog to samo oni znaju.

Mnogi duhovnjaci reći će za šumu da je to najbolje mjesto za komunikaciju s bićima na višoj duhovnoj sferi od one na kojoj mi obitavamo. Potvde toga su i mnoge fotografije jer takva bića iako golom ljudskom oku možda nevidljiva mogu se „uloviti“ objektivnom kamere.

Naši djedovi i bake viđali bi i prenosili priče i o dobrim i lošim bićima šuma. Tako nalazimo vile, patuljke, šumske dekle, divlje dječake, kečizube, človičce, a vrhovno biće šuma kod Slavena je Lesnik ili Lešak što dolazi iz staroslavenske riječi za šumu – les. Ovaj šumski duh starih Slavena opisan je kao antropomorfno biće, glavom rogate životinje, obučen u krzno, često zamišljen s kopitima, a naklonjen je pastirima jer se smatra zaštitnikom životinja i čuva stoku. Usporedimo li ga s mitologijama drugih naroda riječ je o grčkom bogu pastira, njiva, šuma i stada Panu, starorimskom Faunu odnosno vedskim bogom stoke i čuvaru prirode Pusanu.

Šumska dekla kosmata je žena duge kose koja uvijek traži toplinu pa se zavlači među stoku u torovima ili pastire koji spavaju na sjeniku. Plaha je, bježi čim je se ugleda i nije osvetoljubiva ako joj se učini nešto nažao. Volite li planinariti pa vam se dogodilo da ste znali pasti na stazi možda ste imali susret s Kečizubama. Riječ je o malenim šumskim bićima nalik na čupave loptice koja se skrivaju u grmlju uz gorske staze i očima strijeljaju prolaznike koji tada padnu, a Kečizube se potom kese i kidaju od smijeha.

O vilama naši stari su imali priče kako one imaju svoje obrede u nedjelju za punog mjeseca. Neka svjedočanstva s Banije govore da bi vile noću dolazile u staju i otele konje na kojima su jahale čitavu noć, a ujutro bi ih seljaci nalazili iznemogle, zadihane i prepletenih pletenica na grivama koje su vilama služile kao uzde. Prema predaji bez igdje ikoga u šumi živi i divlji dječak. Žudi za ljudskim društvom i onako nečist dolazi piti vodu samo kako bi mu oni nekim pogrdnim povikom nadjenuli ime. Zlo bradato biće nalik na čovjeka svo zaraslo i prljavo koje visi naglavačke po granama u šumi naši stari nazivali su Človičac.

Dan danas u gustim šumama i špiljama Gorskog kotara ljudi viđaju svjetlosne krugove koje zabilježe i fotoobjektivom, a koji su protumačeni kao orbovi. Neki orbove interpretiraju kao anđele i dobra bića u službi ljudi, a svatko od nas ima ih najmanje tri. Orbovi se mogu sretat i u urbanim sredinama, a za komunikaciju s njima postoje i određene tehnike kojima su vični samo iskusni znalci. Postoje svjedočanstva i o viđanju brzih manjih svjetlosnih kugli koje kako se brzo pojave tako brzo i nestaju, ali njih još nitko nije uspio točno definirati.

Šumska bića ne moraju se pojaviti samo u fizičkom obliku, postoje iskustva komuniciranja posebnog osjećaja da nas prilikom šetnje šumom netko promatra ili pak nam se javi svojstvenim govorom šuštanjem lišća u krošnjama drveća naglim povjetarcem koji isto tako vrlo brzo nestane u mirnom danu bez vjetra.

HODANJE ŠUMOM KAO DUHOVNA PRAKSA ZA OPĆE ZDRAVLJE

Prije samo koju godinu ako bismo sreli nekoga u šumi kako grli drveće smatrali bismo ga čudakom zrelim za odjel psihijatrije. Za takve predrasude nismo mi krivi već odgojno obrazovni sustav koji nas nije podučavao o važnosti i povezanosti ljudi s energijom Zemlje i drveća, zdravstvenim blagodatima boravka u šumi i uzemljivanjem. Iz vlastitog iskustva sjećam se samo da su nas usputno površno učili kako su šume i mjestima bliski gajevi „pluća“ naše ulice – mjesta jer nam daju kisik. O energetskim blagodatima nisu nas učili, ali danas se to sve više mijenja. Ipak čak je i ta domena razmjene energetskog iskustva i znanja dobro unovčena pa postoje „stručnjaci“ koji se oglašavaju na društvenim mrežama, okupljaju zainteresirane pojedince koji dobro plaćaju kako bi ih netko grupno proveo kroz šumu i pomogao im napuniti baterije.   

„U svakoj šetnji prirodom primi se i više nego što se traži.“, riječi su Johna Muira kojeg nazivaju i ocem nacionalnih parkova.

Profesor sistematske teologije i kršćanske etike sa evangelističkog teološkog sjemeništa Gordon Conwell u Massachusettsu dr. John Jefferson Davis kaže da većina drveća proizvodi kemikalije koje ne samo što služe kao zaštita od predatora već kada ih udišemo ima pozitivne fiziološke pogodnosti poput smanjenja stresa i jačanja imunološkog sustava te da neka istraživanja pokazuju da je postoperativni oporavak brži kod pacijenata koji imaju pogled na šumu, vrt, zelenilo i drveće iz svoje bolničke sobe.

Ruski liječnik dr. Ivan Pavlovič Neumivakin u svojim predavanjima često se osvrtao na šumu poslije kiše kao pravu prirodnu ozonoterapiju.  Ako ste se ikada zapitali zašto su vrtlari sretni ljudi činjenica se skriva u „bakteriji sreće“ mycrobacterium vacae koja u naš organizam dospijeva putem udisanja i dodira sa zemljom, ali kako je ima u velikoj količini i u šumi skupljamo je za svoju dobrobit i u takvom okruženju.

Danas se iz Japana sve više proširila praksa poznatih šumskih kupki (forest bathing) izvornog naziva shinrin – yoku. Cilj šumskih kupki je da iza sebe ostavimo brige, sve tehničke naprave u vidu kamera, pametnih satova i mobitela i kada zakoračimo unutar šumskih prostranstava prepustimo svom vlastitom tijelu da nam bude vodič. Time se prepuštamo vlastitim osjetima sluha, vida, dodira i njuha do odredišta bez zadanog cilja vođeni moćima otkrivanja i svjesnosti. Svrha šumskih kupki je da čovjek očisti svoj um i tijelo osjećajući zvukove oko sebe, mirise u zraku, kretanje zraka oko vlastitog tijela te boje i teksture koje ga okružuju. Ključ ove japanske metode je u tome da se čovjek prepusti prirodi putem svojih osjetila kroz oči, nos, ruke, stopala i uši.

KAKO ŠUMA LIJEČI LJUDE?

Znanstvena istraživanja pokazala su da boravak u šumi ima višestruke blagodati za opće ljudsko zdravlje jer povezanost s prirodom rezultira pozitivnim promjenama u stanicama mozga. Tijelo na taj način dobiva upute o podizanju razine imuniteta, umirenju živčanog sustava i sposobnostima iscjeljenja.

Bivša profesorica na Medicinskom fakultetu na Harvardu i medicinska direktorica poznatog Instituta za  medicinu uma i tijela Benson Henry dr. Eva Selhub, koja danas radi kao duhovna savjetnica i trenerica na području energije i intuitivne mudrosti, kaže da djeca posebno trebaju praktičnu povezanost s prirodom kako bi ispravno razvijala emocionalne i sociološke vještine.

Zaključci svih znanstvenih istraživanja potvrđuju da boravak u šumi barem jednom tjedno smanjuje stres, poboljšava oporavak od operacija i bolesti, liječi anksioznost i ljutnju, povećava razinu leukocita čime se organizam bori protiv stanica tumora i raka, smanjuje krvni tlak te poboljšava spavanje. Osim toga utječe na opće kardiovaskularno zdravlje, kognitivne funkcije i kreativnost te luči tjelesne sokove koji imaju ulogu obrane od virusa i alergija.

MOLITVA ŠUME

Prolazniče! Kada pored mene prođeš i poželiš podići svoju ruku na mene, pazi, nemoj me ozlijediti!

Ja sam toplina tvog ognjišta u hladnim zimskim noćima, prijateljski hlad koji štiti od ljetnog sunca, moj ti plod osvježava grlo i gasi žeđ dok putuješ.

Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvom stolu, postelja na kojoj spavaš i drvo od koga gradiš, tvoja lađa, ja sam držalica tvoje motike, vrata tvog obora, drvo tvoje kolijevke i mrtvačkog sanduka.

Ja sam kruh dobrote i cvijeće ljepote.

Prolazniče, slušaj moju molitvu:

„NE OZLIJEDI ME!“