Svakodnevno možemo čuti kako živimo u apokaliptičnim vremenima, vremenu nesigurnosti i skore propasti, kako će nastupiti glad i financijski krah biblijskih razmjera. No jesu li ovakve tvrdnje i naklapanja koje iskaču sa svih strana, od masovnih medija, razno raznih youtube, rumble i odysee kanala, religijskih propagiranja pa čak i unutar običnog prijateljskog razgovora uz piće zaista i opravdana ili je to samo ipak tzv. psihologija širenja straha radi što bolje kontrole malog čovjeka?!

Da, prije tri godine proglašavanje pandemije od strane SZO-a koje još nije službeno povučeno te invazija Rusije na Ukrajinu prije godinu dana, u svijest mnogih stanovnika ove divne planete usadili su još više straha i neizvjesnosti od budućnosti. Ipak ne trebamo toliko duboko zakoračiti u povijest da istražimo i razmislimo da potpune sigurnosti nikada nije bilo unatoč ljudskoj težnji za njom. Dovoljno se osvrnuti samo na prošlo 20. stoljeće i sve igre i igrice koje su se događale i koje se nastavljaju i danas, kako bi čovjek shvatio da „ziheraštvo“ ne postoji. Za razliku od prošlosti danas se sve svodi na dostupnost brzog protoka informacija, njihovog selektiranja i sklonosti pojedinca u što će vjerovati. Kako bi rekao Simplicije „panta rhei“ – sve teče, krize su dolazile i odlazile, bile one prirodnog ili ekonomskog karaktera. Trebali bismo shvatiti da od prvih početaka do današnjih dana ljudska populacija još uvijek traga za nekim idealnim društvenim poretkom što se, činjenično, još uvijek pokazuje utopijom.

Prilikom investiranja svakome od nas, ako izostavimo sve druge parametre, najvažnija su dva osnovna, a to su sigurnost i dobit. Ipak velika i apsolutna sigurnost i velika dobit ne postoje.

Od studentskih dana pratim zbivanja što na geopolitičkom što na ekonomskom polju i sjećam se jednog članka u The Economistu od prije dvadesetak godina, nekoliko godina prije izbivanja one tada famozne gospodarske krize 2008. godine, u kojem se pisalo o bankarskom sektoru i eksperimentu koji banke provode s kamatama ne štednju i dobiti na ulaganja kako bi vidjele kako će se to odraziti na globalno gospodarstvo. Bilo je to vrijeme prosperiteta kada su se banke natjecale koja će dati višu kamatnu stopu na oročenja u raznim valutama, kada je pomodno bilo ulagati u investicijske fondove, posebno one dioničke i obvezniče i kada je sa zadovoljstvom bilo pratiti veličinu dobiti na uloženo  putem tada dostupnih online sučelja. A onda, preko noći pad vrijednosti novca, dionica, obveznica pa i kamata na oročenu štednju koje su banke doslovno svakim kvartalom sve više i više umanjivale da bi danas u Hrvatskoj ta stopa iznosila gotovo istovjetno u svim konkurentnim bankama sramotnih 0,02%.

Danas se žalimo kako je sve poskupjelo, cijene nekretnina se udvostručile, hrana i troškovi života rastu na dnevnoj razini pa svi stežemo remen prilikom potrošnje bez da razmislimo stvarno stanje zašto je tome tako? Ništa se na ovom svijetu ne događa slučajno. Stvar današnje situacije u novčanom pogledu je u činjenici da opada ukupna vrijednost novca, a sve krize su svojevrstan proces izlaska iz dotadašnjeg globalnog financijskog sistema i ulaska u neki novi koji bi trebao nastupiti. Taj proces ne ide preko noći i provodi se po fazama kroz dulji period. Problem današnje krize je u američkom dolaru i seže u prošlost, najprije onu iz 1944. godine i sporazum u Bretton Woodsu kada su se zapadne zemlje složile da će vrijednost valuta svojih država vezati uz američki dolar koji pak će biti vezan uz pokriće u zlatu čime je uvedena nova inačica tzv. zlatnog standarda čija pak povijest seže u 1821. godinu kada je Engleska postala prva zemlja svijeta koja je službeno usvojila zlatni standard. Uzrok drugog problem današnje situacije koji se odvija već pedesetak godina leži u 15. kolovozu 1971. godine kada je administracija Richarda Nixona ukinula Bretonwoodski zlatni standard  i 1973. g.  uvođenjem tzv. petrodolar s razlogom što federalne rezerve u zlatu nisu imale dovoljno pokrića za vrijednost dolara.

Od tada do danas sve ostalo piše povijest.

Izgledno je da smo u nekim zadnjim fazama novog ekonomskog i valutnog sustava na Zemlji jer brojne velike zemlje još uvijek imaju velike zalihe u američkim dolarima čija vrijednost pada jer se iste rješavaju te valute i svoju vrijednost počinju vezati sve više uz zlato. To čini i Kina koja svakim danom SAD-u oduzima titulu primata u svijetu. Radi se o ciljanim poduhvatima jer ukoliko bi se sve stvorene zalihe u američkoj valuti po pojedinim zemljama naglo pretvarale u neke druge vrijednosti tek tada bi uslijedila i nagla financijska apokalipsa.

Svjesni su toga i u Sjevernoj Americi pa već postoji varijanta koja bi mogla zamijeniti američki dolar, a ona je u vidu zajedničke valute za Kanadu, SAD i Meksiko koji su nazvali Amero. Neki dan osvanuo je članak o ideji stvaranja jedinstvene valute za BRICS organizaciju po čemu bi zemlje od Brazila, Rusije, Kine i ostalih u njoj imali svoju jedinstvenu valutu. Euro od 2002. godine sve više zamjenjuje nacionalne valute čiji smo i sami svjedoci od ove godine. Iako postoji otpor nekih članica Unije za uvođenjem eura neizbježno je da će budućnost donijeti zamjenu nacionalnih valuta nekim zajedničkim, kako u Europi tako i u svijetu.  

Nemoguće je predvidjeti budućnost i u kom smjeru će se kretati financije u svijetu, ali za kakvu takvu osobnu sigurnost i kakvu takvu dobit valja se držati one narodne „ne stavljaj sva jaja u istu košaru“.

To bi značilo da ukoliko pojedinac želi zaštititi svoj kapital isti investira na više područja. U tradiciji naših prostora je štednja u stranoj valuti za koju je bila vezana i sama država kao što su švicarski franak ili  nekada slavna njemačka marka ili pak ulaganje u nekretnine u vidu vikendice, poljoprivrednog zemljišta, stana u većem gradu i kuće. Koliko god takve investicije imale svoju opravdanu svrhu imaju i poneku manu. Primjerice nekretninu nikada u nuždi ne možete prodavati u dijelovima jer teško da možete odvojiti sobu od hodnika pa u potrebi prodati jednu prostoriju, a nekretninu definitivno ne možete ponijeti sa sobom, dok  se mana valuta očituje u činjenici štampanja papirnatog novca bez stvarnog pokrića. Za euro je poznato da je realna vrijednost pojedine novčanice oko pet centi dok vrijednost apoena na novčanici počiva na međunarodnom povjerenju u Europsku centralnu banku koja taj novac tiska.

U što onda još investirati za neku sigurnost i dobit?

Danas postoji mogućnost investiranja primjerice putem Forex Trade u mešetarenje plemenitim kovinama, kriptovalutama ili dionicama. To je savršen način za brzu zaradu čija mana leži u činjenici da sve to počiva na špekulacijama, potrebi vaše konstantne posvećenosti praćenju tržišta i ulaganju na dnevnoj razini u uredovno vrijeme burzi ili angažiranju privatnog brokera jer u protivnom neki ulog danas možete utrostručiti, a već sutra sve izgubiti.

Kako zaštiti svoj kapital u kriznim vremenima?

Apsolutne sigurnosti u investiranju nema, posebno u kriznim vremenima u opadanju globalnog gospodarstva ili pak prijetnji zveckanjem oružjem. Prava sigurnost je u disperziji ulaganja vlastitog kapitala u nekretnine, gotovinu, umjetnine i zlato. Primjerice, danas ulaganje u kriptovalute nosi veće rizike od sigurnosti jer u trenutku se može puno i izgubiti. Kriptovalute su idealan način investiranja i slanja u određenom trenutku jer kroz nekoliko minuta mogu biti „proknjižene“ s računa na račun, ali nemaju fizičkog pokrića pa što ako se dogodi pad sustava, pad mreže ili nestanak električne energije?! Njihov svijet nije stvaran već virtualan.

Ipak postoje opcije s boljim ishodom koje su stare tisućama godina. Riječi američkog državnika i financijera Bernarda Barucha „Da je zlato loša investicija ne bi vrijedilo tisuću godina.“ mogu predstavljati kvalitetan oslonac za ulog na dulje vrijeme, posebno za krizna vremena. Tisućama godina u ljudskoj svijesti zlato predstavlja siguran oslonac za, kako bi naši stari rekli, crne dane. Iako cijena zlata na burzi varira iz sata u sat, posljednjih godina svjedočimo samo njezinom rastu, što, za razliku od svih drugih financijskih investiranja, iznosi prosječno 8 do 8,5% godišnje. Takve prilike u drugim vidovima štednje trenutno ne postoje, osim možda ulaganjem u hedge fondove, ali s obzirom na trenutnu globalnu situaciju i to je upitno.

Posljednjih desetljeća promijenila se i tehnika trgovanja zlatom koji je za razliku od drugih plemenitih kovina i dalje na prvom mjestu tržišne potražnje. Postoje oblici investiranja u zlato u vidu nakita, kovanica i najviše isplativog, od svoje pojave prije dva desetljeća, investicijskog zlata.

Razlike između ova tri oblika su prvenstveno u čistoći i isplativosti. Treba znati da je nakitno zlato najmanje isplativo jer je legura i ima primjese drugih metala pa mu je i tržišna vrijednost manja. Svima nam je poznat izraz karat no manji broj ljudi zna što u stvari to jest. Karat je jedinica za označavanje čistoće nakitnog zlata. Primjerice 14 karatno zlato koje je najzastupljenije i označava se američkom oznakom 585 u svojoj biti predstavlja količinu zlata u takvom nakitu, a to je točno 58,5 grama na 100 grama ukupnog nakita, ono od 18 karata s oznakom 750 znači da u tom nakitu ima 75% zlata dok ostatak otpada na druge metale. Stoga prodajete li svoj nakit budite svjesni te činjenice prilikom izračuna jer nikada težina zlata neće biti istovjetna težini samog nakita pa samim time ni dobit kod prodaje ne možete očekivati u iznosu tržišne vrijednosti po gramu zlata na burzi.

Situacija sa zlatnicima u vidu kovanica/dukata je nešto povoljnija jer se određuje jedinicom od 22 do 24 karata.

Investicijsko zlato većina nas zamišlja u vidu teških zlatnih poluga iz filmova. Danas to više nije slučaj jer rafinerije zlata nude više mogućnosti za investitore prilagođene gotovo svakom džepu pa se na tržištu mogu pronaći već i poluge od jednog ili više grama ili nekoliko dekagrama, unce (31.1035 g) do kilograma. Prilikom takve investicije važno je voditi brigu da poluge imaju pečat proizvođača, navedenu čistoću s četiri devetke jer se tada radi o savršenoj čistoći zlata, a vrijedi provjeriti ima li sam proizvođač LBMA (London Bullion Market Association) cetrtifikat. Spomenuti dokument je jamstvo za investicijsko zlato vrhunske kakvoće i na svijetu ga posjeduje svega 77 rafinerija, brojka varira, a s liste su zbog zapadnih sankcija izuzete ruske kovnice, a članice se nadopunjuju samo ako zadovoljavaju vrlo stroge kriterije. To ne znači da neke koje nemaju spomenuti certifikat nemaju istu kakvoću, ali cijena takvih poluga može biti viša iz razloga što neke certificirane kovnice zlata proizvode za neki drugi brend pod njihovim žigom, primjerice na europskom tržištu švicarski Argor Heraeus za austrijski Münze Österreich.

Prilikom investiranja u investicijsko zlato valja računati i na razliku u cijeni ovisno o težini poluga. Što je poluga teža jeftinija je po gramu nego ona manja. Dakle ne smije se očekivati da se svaka poluga obračunava po gramu zlata sukladno burzovnoj cijeni. Cijene variraju ovisno o proizvođaču, troškovima proizvodnje, maržama, ugovorima između kovnica i distributera i drugim parametrima. Primjerice kupite li 5  poluga od 10 grama vaš ukupni iznos na računu biti će nešto veći nego da kupite jednu polugu od 50 grama, s druge pak strane to omogućava fleksibilniju prodaju s vaše strane u budućnosti i svojevrsnu veću dobit prilikom otkupa od strane kupca jer se otkup obračunava po cijeni grama koja vrijedi tog dana, a ovisno o osobnoj potrebi za gotovinom ne morate prodavati svih 5 poluga već samo dio njih dok bi u slučaju da u vlasništvu imate samo jednu težu polugu istu morali prodati u cijelosti. 

Trenutno na zlatu možete ostvariti najveću dobit od bilo kojeg financijskog investiranja, već spomenutih 8% godišnje,  a i predstavlja najsigurniji oblik dugoročne štednje. Imate li fizičkog zlata u svom depou samo valja s vremena na vrijeme pratiti kretanje tržišne cijene i to je sve.

Druga, nešto manje sigurnija opcija investiranja u zlato jest da ga posjedujete u digitalnom obliku. Rizik toga je da u slučaju neke katastrofe isto baš i ne možete ponijeti sa sobom i unovčiti jer nije u vašem fizičkom posjedu i cijeli sustav je virtualan.

Usporedimo li sve vrste štednje i oblike plaćanja kroz povijest, od prvih početaka korištenja zlata za razmjenu i kupovinu 600. godine prije Krista u Lidiji, području današnje Turske, uspone i propasti carstava i političkih sustava, mjerenja bogatstva neke države u količini zlata koje posjeduje ili pak uvođenju raznih međunarodnih financijskih standarda,  zlato je jedino koje se do danas zadržalo na tronu kroz sva ova tisućljeća.

Bez obzira što nam digitalna budućnost donosi, urezano u podsvijest svih ljudi na Zemlji, kao dio bajki, legendi i priča, zagonetki, poslovica, stihova i pjesama, ograničenom kao prirodnom resursu, zlatu će teško bilo što skinuti sjaj mjerila vrijednosti štednje i investiranja.

„Zlato je novac, a sve ostalo je kredit.“ kazao je J. P. Morgan.