WIM HOF METODA ZA AKTIVIRANJE OSOBNOG PUNOG POTENCIJALA

Je li moguće promjenom svijesti nametnutim i utabanim životnim uvjerenjima i navikama reći zbogom, istražiti i isprobati pa se i osobno uvjeriti da postoje drugačiji načini za dobrobit općeg stanja duha i tijela? Naravno da je moguće i to na vrlo jednostavan način.

Istražujući i plivajući tako u oceanima razno raznih informacija prije koje dvije godine naišao sam na simpatičnog čovjeka iz Nizozemske o kojem se u mainstream medijima malo govori i piše, a oko metode koju je razvio se diljem svijeta okupilo more sljedbenika. Radi se o Wim Hofu poznatijem i kao Ice Man (Ledeni Čovjek). Wim je u svojim šezdesetim, vrckav, pun pozitivne energije kojom zrači i koju na vas može prenijeti i običnim gledanjem video isječka na youtube kanalu.

Ledeni Čovjek otkrio je da disanje, ono duboko u pravilnim intervalima, meditacija, prehrana i ledena voda su prava prirodna kombinacija lijeka za gotovo sve tegobe. O tome postoje razna svjedočanstva ljudi koji su metodu isprobali i uvrstili je u svoje svakodnevne dobre navike. Djelovanje metode mogu i osobno potvrditi jer je prakticiram od samog početka kada sam na nju naišao. Ono što mi je ta metoda donijela jest da mi je dan nezamisliv bez disanja i hladnog tuša jer na žalost nemam priliku u Zagrebu baš na ledene kupke, ali vjerujem da će se i ta mogućnost ostvariti, ako ništa drugo, preseljenjem u neku čišću i manju sredinu od one gradske.

O Wim Hof metodi mogu se snimiti višesatni dokumentarci i knjige od više stotina stranica, a prvu takvu je napisao i sam autor,  pa je jedan članak stvarno premali prostor da bi se objasnilo funkcioniranje čitave metode.

Uzmimo zato samo temelje iste, a to je svakodnevno jutarnje duboko disanje u tri do četiri ciklusa s 30 do 40 udaha i izdaha te nakon zadnjeg izdaha zadržavanjem daha do trenutka koliko može čovjek izdržati. Wim to objašnjava na način da treba svaki dan „umrijeti“ na nekoliko minuta da bi se bio zdrav i energičan. Svako takvo vježbanje dokazano je djelotvornije u grupi, ali i pojedinačno svakako donosi benefite koje zapadnjačka moderna medicina teško može objasniti i nadmašiti.

To su i dokazali proučavajući Wima i neke njegove sljedbenike znanstvenici na nekim američkim i nizozemskim sveučilištima poput Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Minnesoti i Medicinskog centra Sveučilišta Radboud. Ubrizgavajući im i najteže oblike bakterija poput zloglasne E. Coli dokazali su da  je njihov organizam – imunitet automatski reagirao na njih procesom uništavanja istih, a „pokusni kunići“ iz eksperimenta su izašli neokrznuti, jaki i zdravi.

Drugi temelj ove metode je hladna/ledena voda u vidu kupke ili tuša, naravno postepeno, jer tijelo treba prilagoditi da dođe do stadija kako bi u hladnoj vodi moglo izdržati nekoliko pa i više desetaka minuta. Kao i u svemu u životu najvažnije je ne nagliti i pretjerivati. Zato su preporuke da se krene s hladnim tušem od 10 do 30 sekundi dnevno i iz tjedna u tjedan postepeno povećavati vrijeme boravka u ili pod hladnom vodom. Ovaj stadij isto tako prate i vježbe jer tijelo je potrebno i zagrijati tj. pobuditi valjanu cirkulaciju krvi i energije u njemu. Tu je posebna tzv. „horse stand“ vježba koju je Hof razvio na sebi svojstven način i koju toplo preporučuje.

Sam autor ove metode u svojoj knjizi naglašava kako njegova metoda predstavlja prijetnju postojećem poretku. Osobno bih se složio s time jer lobiranje interesnih skupina kojima se svijet vrti samo oko novca je prejako, a isto tako teško da će svatko prigrliti hladnoću u svoj život kao prijateljicu, a još manje kao božanstvo. Svi mi smo od malena naučeni na komfor, a sam Hof kazuje jednu tezu koja je u potpunosti pravovaljana, a to je da najbolje stvari pronalazimo kada izađemo iz okvira osobne udobnosti. Ono što sam osobno osim zdrave navike unio u život prakticiranjem Wim Hof metode u posljednje dvije godine je i vojnička disciplina po tom pitanju koja daje energiju za cijeli dan i stalno tjera naprijed za što bolje ostvarenje ciljeva.

 Sigurno ste negdje čuli da bolesti poput Chronove bolest, raka, depresije, artritisa, astme, bipolarnog poremećaja i ostalih boleština što zahvaćaju ljudsko tijelo uzrok imaju u deregulaciji našeg imunološkog, endokrinog i hormonalnog sustava potaknutom nekontroliranom upalom. Upravo Wim Hof metoda redovitom primjenom utjecat će da taj disbalans u organizmu prestane i da smanji i uništi upalu kao glavnog uzročnika zdravstvenih boljki. Važno je samo uspostaviti ravnotežu i vratiti se onom što nam je prirodno dano rođenjem.

 Svakom tko želi detaljnije istražiti o čemu je riječ, kako aktivirati svoj puni potencijal preporučujem knjigu o ovoj metodi, djeliće koje donosim u nastavku, i brojne video isječke dostupne putem youtube-a uz savjet da se  ne ustručavaju i da se odvaže na prakticiranje metode jer savršeni rezultati po vlastiti um i tijelo neće izostati, a u život ćete unijeti jako dobru samodisciplinu i jednu savršenu zdravu naviku.

Wim Hof kaže: „Evolucija nas je pretvorila u ljude kakvi jesmo, a ipak nakon dvjesto tisuća godina čovječanstvo još nije pronašlo svoje mjesto u prirodnom poretku. Zbog toga živimo u svjetu punom rata, siromaštva, gladi, bolesti i patnje. Toliko smo zauzeti pokušajima preživljavanja da smo iz vida izgubili vlastitu svijest. Namjerno smo iskoračili iz svjetlosti u kaos. To nije održivo.

Isto tako u knjizi pa i na internetu pronaći ćete i svjedočanstva ljudi koji su bolovali od teških bolesti i različitih problema u kojima im moderna zapadnjačka medicina nije mogla pomoći jer im je samo ublažavala postojeća stanja i koji su uz pomoć metode vratili svoje zdravlje i to samo zato što su se „izbalansirali“. Usudio bih se izraziti da je ova metoda nešto poput dobro balansiranih guma na vašem vozilu, pa ako to možemo priuštiti našim limenim ljubimcima zašto ne bismo i samima sebi.

I za kraj prije nego nabavite knjigu evo i jednog inspirativnog citata iz iste: „Dugo su nas vodili direktori i predsjednici, kraljevi i kraljice, ali krune pripadaju nama. Svi smo mi kraljevi i kraljice, i mi bismo se trebali ponašati tako.

TEATRALNA INSPIRACIJA U SUSRET PROLJEĆU – Parfemska opereta Majke Prirode

„Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može čovjek biti trajno nesretan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem.“ napisao je jugoslavenski književnik i nobelovac Ivo Andrić.

Ovaj inspirativni citat moju dušu u današnjem planinarenju i  „photo sessionu“ planinarskom stazom do Japetića  nadahnuo je da odluta i uđe u neki drugi, bolji svijet, svijet operete. Svi zvukovi i mirisi proljeća, ples granja u visokim, još uvijek razgolicanim, krošnjama bukvi, ruža vjetrova što suho lišće povija po tlu pa i mljackanje blata pod cipelama na stazi rekli su mi da ovo Majka Priroda piše novu proljetnu, parfemsku operetu.

Možda su Vivaldi, Chopin i drugi proslavljeni skladatelji vječne note svoje vizije proljeća satkali u crtovlje svojih kajdanki što se i danas listaju u glazbenim školama i na brojnim koncertima, ali samo Priroda iz godine u godinu može napisati pravu operetu i to onu parfemsku jer još ni jedan nos (majstor parfumer) nije nadmašio Prirodu.

Zašto opereta? Vrlo jednostavno, zato što je satkana od pjesme, plesa i govornog dijaloga, a baš to sve čulo se i vidjelo u dubini samoborskog gorja. Parfemska? Da. Kao i u svakom parfemu tu su gornje, srednje i donje note. U visini visokih krošanja nošena je hladna zimska svježina na odlasku u koju su utkane note bukve, jele, bora i breze. Srednje note sačinjavaju neodoljivi mirisi netom procvjetalih vrba, drijena i kleka, a u one donje note utkano je proljetno cvijeće i suho lišće koje će vrijedni crvići s prvim toplim proljetnim zrakama sunca početi pretvarati u šumsko crno zlato, humus.

Ples procvjetalih šafrana, zvončića i visibaba nadopunjuju šumarice, jaglaci, ljubičice, pasji zub, dvolisni procjepak dok završni dodir ovoj proljetnoj bočici parfema daje jak miris srijemuša poznatijeg kao medvjeđi luk i na nekim mjestima piljevina friško ispiljenog drveća.

Oni nečujni zvukovi znani samo duši odveli su me do stare bukve, a tu su svoje složno vijećanje imale vile, patuljci, šumski duhovi pa i coprnice/vještice, bića samo duši vidljiva, kako bi donijele rezoluciju koju će putem svojih krilatih glasnika i njihovog cvrkuta prenijeti stanovnicima šume što se skrivaju u šupljinama i pod korom debala, u svojim jazbinama ili nevidljivo se pritajivši u šikari. To će sjenice, slavuji, svračci, fazani, kukavice pjevom i krikom prenijeti sadržaj rezolucije ježevima, srnama, jelenima, mravima i drugim kukcima, jazavcima, zečevima, lisicama i svim drugim stanovnicima šume.

A što kaže rezolucija? Jednoglasno donesena govori da ono dvonogo biće koje misli da je najinteligentnije na ovoj Zemlji i iznad svih i svega treba krajnju poduku. Da baš to biće zalazi na njihov teritorij ostavlja boce piva i sokova, papirnate maramice, plastične vrećice, zadire nos u prirodni poredak svojom prljavom rukom, da nemirno dvonogo mladunče što štapom tuče i trga tek procvale biljke igrajući se junaka pred očima svojih šutljivih roditeljima ne čini štetu samo sebi već svemu oko sebe misleći da je vlasnik svega, a ne samo prolazno biće sa svojim rokom trajanja.

Trebali bi napokon shvatiti da je Priroda velika, a čovjek samo njen mali fragment. Zadnji je čas.