Sin naših krajeva, Nikola Tesla, otisnuvši se s ličkog krša u svijet imao je viziju mijenjanja tog svijeta na dobrobit čovječanstva što dokazuje i sama njegova izjava iz 1892. godine: „Nešto je u meni, moguće iluzija, što je česta pojava kod ushićene mladosti, no ako bih bio toliko sretan i ostvario bar dio svojih ideala, učinio bih to u ime cijelog čovječanstva.“

Druga strana medalje je u činjenici da je ovaj veliki um bio skroman čovjek i nije znao nositi se s vremenom u kojem je živio te je ostao izigran od strane kapitalističkih lobija pa čovječanstvo tek danas sve više otkriva pravi smisao Teslinih izuma. Mnogi njegovi suvremenici tek su spomen u nekom školskom udžbeniku i rijetki pamte njihova imena dok se Teslino ime sve više spominje u svakodnevnom javnom prostoru, što njega kao znanstvenika, što njegovih sljedbenika tzv. „Teslijanaca“, što u krugovima medicine, a što i u brendovima modernih filantrokapitalista čiji nesavršeni električni automobili su pokorili svijet. Možda je to i neka vrsta karme svim njegovim suvremenicima što su manje poznati jer su osporavali njegove ideje i izume pa i školskom sustavu u kojem se učilo Teslu samo kroz perspektivu električne energije i nekoliko od njegovih više od 700 izuma.

U naše vrijeme pravog se Teslu sve više otkriva putem knjiga, znanstvenih radova i članaka kao nekog tko je prema tvrdnji nekih današnjih znanstvenika, primjerice Marka Rodina, rođen čak 200 godina prerano. Poznato je da je Nikola Tesla svoje ideje za izume crpio iz prirode. On je taj koji je osim četiri prirodna elementa bio jedan od rijetkih svjestan onog petog elementa – etera iz kojeg je crpio čistu energiju o čemu tek danas javnost počinje malo više saznavati. Glavni krivac što je tehnologija etera izbačena iz službene znanosti je čupavi Albert Einstein koji je tu Teslinu teoriju pobijao još dvadesetih godina prošlog stoljeća uz potporu tadašnje znanstvene i privredne elite.

Danas, posebno kada nam sa svih masovnih medija iskaču naslovi o teškoj i hladnoj zimi za zapadni svijet iz svima nam poznatih razloga, možemo samo zamisliti kako bi taj svijet izgledao da nije bilo Einsteina i njegovih podupiratelja već da su se okrenuli Tesli kao i svi oni kasnije koji su mogli Teslinu ideju o besplatnoj i bežičnoj energiji za čovječanstvo, ne gledajući samo osobne interese, svojim daljnjim radom provesti u djelo.

Priča o Tesli je i priča o geniju i opsesiji brojevima koja je dovela i do nekih drugih otkrića koja danas sve više probijaju debeli sloj leda i u medicini. Posebnu opsesiju Tesla je imao brojem tri (3) pa tako o njemu kruži priča što je pripisuju njegovom opsesivno kompulzivnom poremećaju da je uvijek morao prati ruke i suđe tri puta pa čak i da je prije ulaska u neku zgradu, bilo da se radi o odlasku na neki sastanak ili sam dolazak kući uvijek tu zgradu morao obići tri puta prije nego bi u nju ušao. To je dovelo i do slavnog otkrića tajne same kreacije, samog Svemira i Zemlje. Tesla je kazao: „Ukoliko želite pronaći tajne univerzuma, razmišljajte u pojmovima energija, frekvencija i vibracija.“ Dakle Tesla je bio svjestan da smo svi mi i sve oko nas i energija, frekvencija i vibracija. Ako ne vjerujete da smo energetska bića koja svako za sebe vibrira na nekoj frekvenciji napravite jednostavan kućni pokus. Natočite lavor s vodom, neka isti bude od nekog prirodnog materijala, primjerice metalni, postavite ga na sunčano mjesto uz neki zid gdje će se odraz vode reflektirati na taj isti zid. Pričekajte da se voda na površini smiri te tada polako priđite lavoru, dotaknite ga jednim prstom na rubu ili sa svim prstima, ali neka bude uz rub, u odrazu vode na zidu koja je do tada bila mirna pojavit će se valovi, to je ta vaša vibracija, vaša frekvencija.

Tesla, začetnik kvantne medicine

„Život će ostati jednadžba nesposobna za rješenja, ali sam život sadrži određene poznate faktore.“, jedna je od brojnih mudrih Teslinih izreka. Prvi koji je spoznao povezanost ljudskih stanica s frekvencijama i vibracijama je upravo Tesla pa ga se smatra i začetnikom kvantne medicine koja tu terminologiju dobiva sedamdesetih godina XX. stoljeća kada se više počinje s istraživanjem utjecaja vibracija i frekvencija na čovjekovo zdravlje te kvantna medicina postaje dio integrativne medicine. Kvantna medicina predstavlja mehaničku terapiju, prijenos energije kako bi se organizam iscijelio i održala vitalnost. Tesla je prvi koji je izmislio uređaj u takvu svrhu i prvi koji je primijenio elektromagnetske valove visoke frekvencije za poboljšanje zdravlja. Na Teslinom uređaju čovjek bi stajao nekoliko minuta, puštale bi se određene vibracije što je u ono vrijeme bilo ekvivalentno hodanju od desetak kilometara.

Cijela priča bazirana je na tzv. teoriji stanične oscilacije što znači da se bolesti razvijaju kada stanice u organizmu vibriraju na lošoj frekvenciji iz različitih razloga, što od stresa, načina života, prehrane i sl., a u tom slučaju dijagnostikom problema uključuju se frekvencije koje ponovo u stanicama uspostavljaju red i balans, naravno potpomognute i drugom stranom, a to je i promjena načina dotadašnjeg življenja.

O utjecaju frekvencija na ljudsko zdravlje jako puno zna i vojna medicina no kako je ovo tema za sebe nećemo duljiti već valja samo napomenuti da su te Tesline teorije i te kako razvijane i razvijaju se unutar američkih, ruskih pa i drugih jačih struktura vojnih sila. Ruski akademik Petar Garjajev vodeći se Teslinim izumom u ovo naše vrijeme razvio je suvremeniji uređaj koji koriste liječnici holističke i kvantne medicine za koju sve više tvrde da bi trebala nositi naziv lingvističko valna medicina.

Teslin ključ Svemira

U spomenutoj Teslinoj opsesiji brojkama vrlo važno mjesto imao je već rečen broj 3 kojem se pridružuju šestica i devetka. Da ova tri broja predstavljaju savršenstvo i postojanje Svemira, svega živog i neživog potvrđuju i sve brojnija istraživanja kroz desetljeća, a posebno u naše vrijeme. Tesla je onaj tko je spoznao važnost koda 3 6 9 što je očitovano i u njegovoj izjavi:“Kada biste znali veličanstvenost brojeva 3, 6 i 9 tada biste imali ključ Svemira.“. Time Nikola Tesla nije otkrio ništa novo već je spoznao stara vedska znanja vjekovima skrivana od širih masa. Naime postoje zapisi nekih od njegovih suvremenika kao što je indijski filozof Swami Vivekanda da je Tesla proučavao Vede i  čitao Bhagavat Gitu. Je li to, kao i prakticiranje joge, vegetarijanstva, celibata i discipline dovelo do njegove spoznaje o veličanstvenosti ova tri broja možemo samo nagađati jer ipak postoje brojne teorije o brojevima 3, 6 i 9 zapisane u starim spisima, religiji i znanosti. Neki tvrde da mu je vrata ovog koda otvorio stari indijski Hora sistem.

Spomenuti Mark Rodin smatra da su to brojevi koji predstavljaju vektore iz treće u četvrtu dimenziju tzv. „flow fields“ što u fizici predstavlja teoriju raspodjele gustoće i brzine tekućina u vremenu i prostoru. Vortex matematika koja predstavlja sustav brojeva koji objašnjava bit forme kao sfere s vrtlogom također je bazirana na Teslinom 3 6 9 kodu. Brojevi u vortex matematici otkrivaju spiralnu liniju i zakrivljenu ravninu. Brojevi u spiralnoj liniji opisuju oblik vrtloga dok vrtlog opisuje kontrakciju prema unutra sa svojim jednakim širenjem što je unutarnji oblik torusa, geometrijskog oblika kojeg kolokvijalno nazivaju „krafna“, a u biti predstavlja rotacijsku površinu nastalu rotacijom kruga u trodimenzionalnom prostoru oko osi koja je linearno zavisna s krugom. Ovaj sistem najlakše ćete si predočiti kroz materijalni izgled dječjeg koluta za plivanje. Vrtložni matematički brojevi ilustriraju elemente skupljanja i širenja vanjske fizičke razine, a također ilustriraju unutarnji i suptilni aspekt svijesti. Treba kazati da neki znanstvenici još uvijek opovrgavaju ovakav pristup čitavoj teoriji Teslinog ključa Univerzuma baziranom na brojevima 3, 6 i 9 dok je drugi svrstavaju u pojam svete geometrije na kojoj pak se temelji sva bit bivanja. Za dočaravanje pojma svete geometrije dovoljno je samo malo se okrenuti oko sebe i zagledati se u, primjerice, suncokret, sukulente, paprat, krug ili samo spiralni dezen na svojoj bluzi.

No, od kud baš kod 3 6 9 i što znače ti brojevi?

Nikola Tesla je cijeli život tvrdio da su brojevi 3, 6 i 9 od presudne važnosti za sve nas. Govorio je da postoje modeli koji se prirodno pojavljuju u Svemiru, oni koje smo otkrili u životu, galaksijama, formiranju zvijezda, evoluciji i gotovo svim prirodnim sustavima. Tesla je izračunao da ta tri broja povezuju sve planete. Kazao je i da brojevi tzv. binarnog sustava počinju od jedinice, a zatim nastavljaju duplikacijom, poput stanica i embrija, zauzimajući važno mjesto.

Numerološka Teslina postavka teorije koda 3 6 9 otkriva pak sljedeću zanimljivu tajnu: broj 3 predstavlja  početak, trojstvo na više načina: rođenje – život – smrt te početak, sredinu i kraj. Nadalje predstavlja spoznaju Boga, duše, sudbine, anđele, tronožac života – tijelo, um i dušu, fiziku kao i jedinstvo stvaranja, savršenstva i kozmosa te tri glavna organa u tijelu: srce, mozak i pluća.

Šestica – 6 je dvostruko trojstvo te je dva puta moćnija. Predstavlja univerzalnu dualnost tj. zakon polova, napredak, savršenstvo, sklad, red, uzvišeni rad i sociologiju.

Devetka – 9 trostruko je trojstvo i ima božanski značaj, predstavlja sve ili ništa, svijet, beskonačnost, neshvatljivost, uspjeh u sjedinjenju materijalnog i duhovnog te veliko znanje. Simbol je života, kreacije i služi kao otisak Univerzuma i života.

Frekvencije i ljudsko zdravlje

Čitav svemir predstavlja jednu simfoniju melodija i zvukova skladanu na čistom matematičkom principu u kojem korijen vibracija i frekvencija čine brojevi 3, 6 i 9. Slušajući glazbu možda nikada ne pomislimo da je ista satkana matematičkim načelima, no to je svakako činjenica. Bila ona dobra ili loša u svakoj noti nalaze se i brojke. Ukoliko su te brojke dobro usklađene one dobro utječu i na ljudsko zdravlje, a ako su preokrenute i čine brojčani kaos dolazi do totalnog nesklada. Možda su Bach, Mozart i Wagner bili glazbeni genijalci, ali njihove skladbe također su dokaz matematičkog sklada.

Jeste li se ikada zapitali zašto se u prirodi uvijek osjećate dobro i opušteno? Činjenica leži u prirodnoj frekvenciji Svemira od 432 Hz koju znajući ili ne upijamo u nekontaminiranom prirodnom okruženju jer istom tom frekvencijom vibrira sve na ovoj planeti, od morskih valova, drveća u šumi, cvrkuta ptica, žubora potoka pa i sama planeta Zemlja diše usklađena s njom. Ova frekvencija povezana je s čovjekovom srčanom čakrom te obnavlja ljudski DNK.

Istraživanja su pokazala da su nacisti jako dobro znali za to pa su je izobličili i povećali na 440 Hz, neprirodnu frekvenciju koja olakšava manipulaciju ljudskim energetskim poljem. Sljedeći put kada se nađete u blizini nekog uređaja i osjetite pospanost i umor možda da razmislite o frekvencijama kojima ste izloženi te iste popravite prema Teslinom principu i slobodom izbora koju imamo da budemo u okruženju kakvo nam pričinjava zadovoljstvo i koje nas usrećuje.

Na sučelju YouTube ima mnogih frekvencija što u izvornom što u solfeggio izdanju koje si sami možete pustiti na računalu ili mobitelu te time podići svoje frekvencije i vibracije na razinu koja vam je potrebna.

Osim spomenute univerzalne frekvencije od 432 Hz za brojna stanja ljudskog organizma postoje i drugi elektromagnetski zvučni tonovi koji vam mogu pomoći, a svima im je svojstveno to što primjenom zbrajanja brojki njihov konačni rezultat daje jednu od brojki iz Teslinog ključa Svemira – 3, 6 i 9. Za primjer započnimo sa spomenutih 432 koji u konačnici daje zbroj od broja 9 (4+3+2=9).

Ostale frekvencije pogodne za ljudsko zdravlje su frekvencija od 174 Hz (1+7+4=12=1+2=3) koja djeluje kao anestetik, smanjuje bol, a organima daje osjećaj sigurnosti i ljubavi.

Vibrirate li na 285 Hz (2+8+5=15=1+5=6) pomoći ćete obnovi tkiva u organizmu te energizirati tijelo jer ova frekvencija utječe pozitivno na energetsko polje.

Frekvencija koja će pomoći pri oslobađanju osjećaja krivnje, straha i tuge je ona od 396 Hz (3+9+6=18=1+8=9).

Sa 417 Hz (4+1+7=12=1+2=3) oslobađamo se negativnih energija i podsvjesnih blokada koje se nalaze u našim dubokim uvjerenjima, nezdravim obrascima razmišljanja i lošim navikama.

Transformaciju samog DNK te otvaranje srca za mir i radost postići ćemo sa 528Hz (5+2+8=15=1+5=6)

Probleme s komunikacijom, tolerancijom, razumijevanjem i ljubavlju riješit će 639 Hz (6+3+9=18=1+8=9) pri čemu otvara portale pozitivne energije i mogućeg povezivanja sa srodnim dušama.

Onom tko osjeća da mu je potrebno čišćenje od nakupljenih toksina u organizmu, a samim tim i negativne energije najbolje je da započne s vibracijom na frekvenciji od 741 Hz (7+4+1=12=1+2=3) čime će pospješiti relaksaciju, iscjeljenje i buđenje intuicije.

Produhovljenost pospješuju neke od frekvencija povezane sa samom svjetlosti poput 852 Hz (8+5+2=15=1+5=6) koja pospješuje intuiciju i unutarnju snagu te se može koristiti za komunikaciju s višim bićima jer podiže svijest na višu razinu i uspostavlja povratak duhovnosti, a tu je i frekvencija za otvaranje epifize, tzv. trećeg oka tj. pinealne žlijezde, frekvencija svijetla i povezivanja sa samim Izvorom od 963Hz (9+6+3=18=1+8=9).

Postoje i druge frekvencije u kojima se javlja ponavljanje brojeva 3, 6 i 9 te se slušanjem tih frekvencija uspostavlja balans osobne energije i energetskih polja ovisno o postojećem problemu ili više njih. Prema američkom znanstvenom časopisu Journal of Psyhology and Neuroscience (Časopis za psihologiju i neuroznanost) Teslin kod 3 6 9  je kod omjera učestalosti koji stvaraju rezonancije te, kako piše, frekvencije naših moždanih valova gotovo savršeno mu odgovaraju.

Na Youtubeu ima brojnih što čistih frekvencijskih zvukova što solfeggio isječaka prilagođenih kroz glazbu koja vibrira na određenoj frekvenciji. Zato ako netko ima cilj riješiti se gore navedenih problema ili pak želi poraditi na otklanjanju nekog drugog problema poput viška kilograma, nesanice i slično najbolje je potražiti u opisu ispod videa opis problematike koju rješava i komentare učinkovitosti korisnika. Neki od kanala su Spiritual Awakeing Meditation, Angelic Healing Music, Meditative Mind i drugi. Valja napomenuti da rezultate ne treba očekivati preko noći. Svaka problematika ima svoj rok rješavanja pa frekvencije valja slušati u razdoblju od nekoliko dana do čak tri mjeseca od jednom do tri puta dnevno kako bi rezultati bili uočljivi no s Teslinim kodom svakako nećete pogriješiti. Da se Teslu pita poručio bi nam da su u životu najvažniji svjesnost, ustrajnost, energija, pamćenje, znanje i igra.

Stoga ne ustručavajte se uške prekriti slušalicama, a za sve nedoumice obratite se svom kvantnom liječniku ili ljekarniku.

Zdravi i veseli bili, Teslin ključ Svemira u svom životu ne sakrili!

“Leptiri kao i sve lijepo ne žive dugo.” riječi su spisateljice Dot Hutchinson, autorice trilera “Vrt leptira”. I doista kada čovjek danas zađe u očuvane i nedirnute predjele prirode tamo još jedino može otvoriti vrata neke druge dimenzije, pravu frekvenciju prirode koja je na našu žalost ili nestala ili sve više nestaje u urbanim sredinama.

Često nam je na mislima Einsteinov citat o pčelama, ali nitko nikada nije skrenuo pažnju na ostale insekte i njihovu važnost. Nestanu li i drugi insekti osim pčela nestat će smisao ove planete. 

Sav taj besmisao modernizma leži i u činjenici da nam “poznate i slavne osobe”  nameću budućnost ljudske prehrane u kojoj će biti zastupljeni kukci. Nije tajna da NIcole Kidman javno u promotivnom spotu jede kukce, a i Angelina Jolie sa svojim klincima iskače na internetu u snimci kako tamane tarantule. Ovih dana pojavio se u medijima i članak koji kruži svijetom kako u Australiji kreću s kampanjom da se djeci u vrtićima i školama ponudi čips na bazi cvrčaka. S druge strane niti u jednom mediju nećemo čuti ili pročitati da konzumiranje insekata i nije baš toliko sigurno i zdravo za čovjeka. Naime, možda su stara plemena u đunglama Afrike i Amazonije navikla konzumirati ličinke i same kukce kao izvor proteina, no organizam suvremenog čovjeka uopće nije kodiran na taj način da bi bio prilagođen konzumiranju kukaca. Prvo, kukci mogu biti prijenosnici brojnih parazita koji na kraju mogu završiti pogubno za čovjeka. Druga pak je činjenica u tome da čovjek nema enzim za razgradnju hitina koji pak ptice, prirodni “kontrolori” populacije insekata, imaju.

Njemačko američki entomolog i ekolog Thomas Eisner kazao je sljedeće: “Kukci neće naslijediti Zemlju. Oni je posjeduju. Zato moramo uspostaviti mir s posjednicima.”

U ovom modernom užurbanom vremenu dosegli smo vrhunac ljudske gluposti jer smo zatrovali sve. Prskajući insekticidima i pesticidima zatrovali smo svijet oko nas koji mijenja svoj oblik. Sve je manje krijesnica u vrtu, sve je manje leptira na cvijeću, zujanja pčela dok ljudski strah od uboda insekata i dalje prevladava. Tome bome možemo pridružiti i sve manju potrebu čišćenja ostataka kukaca s automobilskih vjetrobranskih stakala kao što je to bilo unatrag kojeg desetljeća i više.  Tko je tome kriv?

Istina, ima problema s kukcima, najviše na usjevima, ali realno gledajući to je prirodni proces, kao primjerice najezda skakavaca u nekim područjima na Planeti svakih desetak godina. Za takve stvari sama priroda se pobrine svojim ciklusima.

Imamo li zato što su nekada usjevi napadani od strane pojedinih insekata opravdanje djelovati po ideji začetnika znanosti o poljoprivredi, američkog botaničara i hortikulturiste Luthera Burbanka koji je izjavio da bi se ljudi trebali prestati sukobljavati među sobom i umjesto toga proglasiti borbu protiv insekata opravdanje da takvo nešto činimo ili samo ta ista znanost začeta na njegovim načelima nije opravdana? Svakako smo pogriješili i u ovom odnosu pa nije zgoreg da se učine ispravci začetnika poljoprivredne znanosti i pokrene revolucija u istoj utemeljena na zakonima prirodnih metoda.

Sve je to je alarm koji zvoni za uzbunu, uključila ga je Majka priroda no njeno dijete, čovjek, oglušio je pored zdravih ušiju ne spoznajući da je on svemu tome kriv.

Svi smo kao djeca uživali u pričama koje su nas trebale odgojiti da izrastemo u svjesne ljude, neka onda poruka budu riječi Hansa Christiana Andersena:

“Nije dovoljno samo živjeti.” – reče leptir. Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cvijeća!”

 

Malo je onih koji nisu čuli za jedan od američkih brendova – Route 66 o kojem ne samo da su spjevane pjesme, snimljeni nebrojeni dokumentarni i igrani filmovi već se i diljem svijeta dodjeljuju nazivi nekim proizvodima ili barovima s istim imenom. Za razliku od američke ceste, u našem Jadranu postoji mjesto od davnina koje ni dan danas, u vrijeme hiperinflacije komunikacijske tehnologije kao i marketinških i stručnjaka za destinacijski menedžment još nitko nije stavio na međunarodnu kartu prepoznatljivosti kakvu ovo mjesto ne da zaslužuje već ga treba s ponosom upisati na tron iskonskih mediteranskih mjesta koja su pružila otpor modernizaciji i zaista u sebi s ponosim mogu nositi jedan od starih slogana Hrvatske turističke zajednice – „Mediteran kakav je nekada bio“.

Dugi je put koji treba proći da bi se zakoračilo u ovaj jadranski raj za koji ću iskoristiti izraz iz nautičkog rječnika „Anel“ što označava krug, prsten i kolut, a sufiks koji mu dodjeljujem je brojka 46 zbog jedinstvenog razloga koji ću iznijeti u daljnjem tekstu ove priče.

Prvi kolonizatori, Grci, nadjenuli su mu ime Ladesta što bi u prijevodu više asociralo na kakvo ime nativnih američkih Indijanaca nego li antičkih Grka, a doslovno znači „zec koji leži“. Kako su se mijenjali narodi tako se pomalo mijenjalo i ime, te glavni od 46 otoka, otočića i hridi u ovom krugu u vrijeme Rimljana dobiva ime Augusta insula tj. Carski otok i latinizirano grčko ime u Ladestris da bi dolaskom Hrvata na ove prostore slaveniziranim izgovornim skraćenjem otočje dobilo ime koje i danas nosi, a to je Lastovo tj. Lastovsko otočje. Otočje je proglašeno jedanaestim hrvatskim parkom prirode odlukom Sabora Republike Hrvatske 29. rujna 2006. godine.

Iako ga od Korčule dijeli svega 13 do 14 kilometara, do Lastova je dugi put. Nautičari znaju da im od kopna treba dva do tri dana, a putnici namjernici upoznati su već prilikom rezerviranja karte da se na Lastovo plovi trajektom ili katamaranom iz Splita. Put trajektom traje oko 5 punih sati preko Korčule, točnije Vela Luke.

Jednom kada u mjestu Ubli, najstarijem na čitavom otočju, stupite na Lastovo biva to ljubav na prvi korak. Lastovo je uz Mljet najšumovitiji hrvatski otok sa 70% šumske površine. Esencija morskih minerala i soli pomiješana s notama bora, maslina, divljeg komorača, rascvjetalih oleandra, vinove loze, smokava, kadulje, ružmarina, opuncija, lavande i smilja nošena šumom vjetra što ga prolazeći kroz strune iglica u krošnji borova nadopunjuje usklađena zborna pjesma jadranskih cvrčaka u ljetno predvečerje malo koga može ostaviti ravnodušnim. Ovakvu idilu katkad naruši samo glasno brujanje brodskih ili automobilskih motora. Do brojnih prekrasnih uvala na otočju oni koji nisu na nekoj od brodica vrlo lako mogu doći kopnenim putem pješice, biciklom ili osobnim automobilom. Od samog glavnog centra za iskrcaj na otok u mjestu Ubli ili Uble do samog mjesta Lastovo vodi lijepa, široka asfaltirana cesta od kojih jedanaestak kilometara, uz koju ima i vidikovac, dok ćete do drugih destinacija kao što su Zaklopatica ili Lučica ipak trebati vještinu vožnje užim, ali ipak asfaltiranim putem.

Ruine vojne prošlosti otočja

Na drugu stranu cesta uz obalu vodi i do mjesta Pasadur u kojem se nalazi za sada i jedini hotel na cijelom otočju. Pasadur je ujedno mjesto koje se proteže na dva otoka, Lastovo i Prežbu povezane manjim betonskim mostićem i u kojem se tek sada naziru neki obrisi novogradnje uz samu obalu na putu ka Jurejevoj luci, nekadašnjem ribarskom utočištu sa crkvicom Sv. Jurja po kojem je uvala dobila ime, kasnijom partizanskom bolnicom nakon što su partizani oslobodili otok od Talijana sredinom Drugog svjetskog rata koja pak je kasnije služila kao glavna luka i skladište za gorivo za potrebe JNA (Jugoslavenske narodne armije) tokom ere socijalističke Jugoslavije kada je Lastovo bilo zabranjena zona za strane državljane. Tada se stanovništvo većinom svodilo na ono domicilno, službenike, vojne dužnosnike, ročnike i njihove obitelji što je rezultiralo smanjenjem broja stalnih autohtonih stanovnika, izostankom jačeg gospodarskog razvoja otočja, ali i očuvanjem iskonskih prirodnih ljepota, flore i faune, povijesnih znamenitosti te izostankom tzv. betonizacije i apartmanizacije koja je desetljećima prisutna na čitavoj hrvatskoj obali i ostalim naseljenim otocima.

Zabrana dolaska za strance ukinuta je 1989.godine, vojska JNA mirno napušta Lastovo u svibnju 1992. godine, a današnji izgled na nekadašnju bogatu militarističku prošlost Jurjeve luke podsjećaju samo ruine stare crkvice stradale još u II. Svjetskom ratu te devastirani vojni smještajni i upravni objekti, skladišta i podzemni tuneli. Ništa bolje ne prolaze ni ostali stari vojni objekti na otočju. Valja spomenuti da su svi oni u vlasništvu Republike Hrvatske koja, iz tko zna kojih razloga, već tri desetljeća ima maćehinski odnos prema istima te ih bespoštedno predaje zubu vremena umjesto, kao što to rade svi imalo svjesni sustavi koji se ne srame svoje prošlosti kakva god ona bila, stvore priču koju prodaju turistima ne samo na dobrobit zapošljavanja domaćeg stanovništva, očuvanja nacionalne baštine već i državnog proračuna.

Da je militaristička prošlost otočja zanimljiva svim posjetiteljima u kojima golica znatiželju na neka minula vremena i pobuđuje maštu o negdašnjoj ulozi dokaz su organizirane stručne ture manje domaće lokalne agencije, ali i veći broj samostalnih obilazaka vojnih ruina u vlastitom aranžmanu gostiju putem šturih turističkih i drugih informacija koje se mogu pronaći na internetskim tražilicama. Tako se u obilasku lokacija mogu vidjeti biciklisti ili šetači koji sami istražuju tunele u kojima je ostao razbacani inventar, električni i telekomunikacijski kablovi i ormari što ih nadopunjuje smeće u vidu plastične i druge ambalaže nanesene vjetrom, morem i nesavjesnim turistom. Doista je ružno pa čak i bolno gledati dokove za pristaništa brodova, osim pokojeg u funkciji, čiji beton je isprala silina valova dok im se armatura pod pritiskom gornjeg sloja povija u more, ostatke trulih greda i crijepa na podu skladišta prekriveno otpalim granjem i borovim iglicama, salonit ploče i crijep s krovova u moru što ipak osvaja svojom bistrinom umjesto da se stavi u funkciju te komercijalizira u svrhu nautičkog i drugih oblika turizma. Za ovakvu sliku gdje su stari topovi postali zahrđalo staro željezo, bodljikava žica sama sebi priča nekada svoju važnu ulogu, gdje na socijalističke radne stolove pišaju krave, gdje na ulazu u nekada važni kompleks stoji ograda od paleta isprepletena suhim borovim granjem do kojeg uz stup vrata ograde trune stari, zahrđali protupožarni aparat koji je odavno ostao bez atesta, dok se do vrha samog vidikovca na otvoreno more prema Italiji i okolnim otočićima gdje rastu desetljetne agave treba probijati kroz stazu zaraslu u mlade borove pridržavajući se za grane kako se ne bi strovalilo niz strminu, stare bunkere koji su pod zubom vremena pretvoreni u omeđene suhozide te kada udišete zdrave mirise mediteranskog samoniklog bilja i pri tome morate paziti kako ne bi zagazili u balegu što je ostavi stoka koja se odmara u hladovini borova nisu krivi Lastovljani, krivi smo svi mi, građani Republike Hrvatske. Zašto? Vrlo jednostavno, ako su ti prostori vlasništvo Republike Hrvatske znači to je vlasništvo svih nas i svi šutimo bez da postavljamo pitanja višim političkih strukturama jer Lastovo nije izolirani slučaj ovakvog odnosa sustava prema nacionalnoj imovini. Iz razgovora s mlađim Lastovljanima koji se ponose svojim otokom i imaju vizije razvoja istog dade se razaznati da inicijativa lokalnih ljudi za revitalizacijom objekata u vlasništvu države ima, ali se predloženi projekti koče na višim političkim instancama. Načelnica Općine Lastovo dr. Anita Jančić Lepić na upit o revitalizaciji lastovskih vojnih objekata odgovara kako je općina dobila povrat dijela vojnih nekretnina od države kao što je bivša tehnička radionica koja se koristi u komunalne, vatrogasne i gospodarske svrhe kao i zgrada bivšeg hotela Sirena čija nova namjena je dom za starije i nemoćne osobe dok zgradu do lokalno lastovsko političko vodstvo ima namjeru pretvoriti u Dom mladih. Kako su ovakvi projekti za malu općinu poput Lastova veliki zalogaj za samostalno financiranje realizacija će, vjerujemo uz blagoslov apliciranih projekata, biti odrađena uz pomoć financijskih sredstava europskih fondova dok za revitalizaciju i prenamjenu nekretnina i objekata u državnom vlasništvu očito valja priupitati elitnije političko društvo i donositelje odluka izvan granica Carskog otočja. Spomenimo samo da su općinskim prostornim planom Jurjeva luka i Kremena određene kao turistička i nautička zona u vlasništvu uspavane maćehe Republike Hrvatske te da ovim prostorima općina nema pravo raspolaganja.

Lastovo kroz povijest

U špilji Rača arheolozi su pronašli artefakte koji dokazuju da je Lastovo bilo naseljeno još u prapovijesti. Prva civilizacija koja ga nastanjuje su Iliri, slijedi već spomenuta kolonizacija od strane Grka koje pak kasnije zamjenjuju Rimljani. Postoje dokazi starih rimskih naselja, posebno na području današnjeg mjesta Ubli, ima i ostataka vila rustika po otoku, a smatra se da je čak jednu takvu ljetnu rezidenciju na Lastovu imao i sam car August. Kasnije Lastovo priznaje nadležnost Bizanta, potom hrvatskih kraljeva, ali otimanja nadmoći nad Lastovom s raznih strana nisu izostale sve do polovine XX. stoljeća. Od 1252. godine Lastovljani su pregovorima postali dio Dubrovačke Republike, a kako bi sačuvali svoju autonomiju 1310. godine donesen je Lastovski statut koji je imao sve osobine zakona. Iako su Dubrovčani političkim igrama nastojali kroz povijest ugrabiti dominaciju nad Lastovljanima domaći se nisu samo tako predavali pa je poznata i buna iz 1603. godine predvođena Paškom Anticom čija rodna kuća i dalje stoji u Lastovu. Ukidanjem Dubrovačke Republike od strane Napolena početkom 19. stoljeća Lastovo je potpalo pod Francusku vlast. Dokaz privlačnosti i strateškog značenja samog otočja je također u činjenici da već 1813. godine otočje okupiraju Britanci koji ostaju tu dvije godine kada na neki način Lastovo ponovo postaje dio matice zemlje i potpada pod habsburšku vlast sve do kraja I. svjetskog rata nakon što ga raznim međunarodnim političkim igrama u posjed dobivaju Talijani.

To je vrijeme, od 1920. do pada fašističke Italije 1943. godine,  bilo zlatno doba Lastova u gospodarskom smislu. Talijani naseljavaju otok u većem broju pa se u to vrijeme broj stalnih stanovnika kretao i oko 2000. Razvija se gospodarstvo, pa tako Ubli ili Uble dobivaju tvornicu za preradu ribe i grade se kuće. Danas je to mjesto pomalo neugledno sa starijim kućama izgrađenima između dva velika rata koje vlasnici polako obnavljaju i uređuju, jedinom benzinskom postajom na otoku, trajektnim pristaništem, ostacima starih vojnih objekata, upravom Parka prirode Lastovsko otočje te crkvom koja dominira središtem mjesta također izgrađenom u vrijeme talijanske vlasti. Na bogatu prošlost mjesta ukazuju jedino ostaci jednobrodne kršćanske bazilike Sv. Petra građene po tipu gradnje iz V. i VI. stoljeća.

Nakon pada Italije, partizani 1943. godine priključuju Lastovo matici zemlji Hrvatskoj što otočje ostaje do današnjih dana iako od tog perioda kada 1953. godine Lastovo napušta velika većina talijanskog stanovništva, daljnju depopulaciju podupire politika „zabranjene zone“ pa i hrvatsko stanovništvo iseljava većinom u Ameriku i Australiju. Ništa bolje nije ni danas kada se broj stalnih stanovnika prema tvrdnji domaćih ljudi kreće oko 500 dok je još 2015. godine prema službenim statističkim podacima ta brojka dosezala i 787 stanovnika.

Lastovski fumari, polja, ceste i ribarske kolibe

Samo mjesto Lastovo pravi je dragulj ovog otočja. Iako je istoimeno mjesto postojalo u prošlosti i gledalo na more razoreno je u bitkama koje je 998. godine mletački dužd Pietro Orselo vodio protiv nertvanskih gusara pa od 1200 tadašnjih stanovnika ostaje samo 36 obitelji. Preostali stanovnici iskoristili su svoju mudrost i započeli s izgradnjom naselja s unutrašnje strane okruženog brdima na kojima se nalaze vidikovci koji pružaju dobar strateški pogled na mjesto i cijeli arhipelag. Danas je Lastovo jedinstveno, pravo mediteransko, naselje amfiteatralnog oblika kojeg krasi mletačka arhitektura iz 15. i 16. stoljeća, kuće s terasama tzv. solarima i naširoko poznatim dimnjacima zvanima fumari koji predstavljaju posebno obilježje lastovskih kuća čija gradnja daje naslutiti kako su građeni kao statusni simbol samih kućevlasnika. Na starijim kućama nema istog fumara i svi se razlikuju, a u gradnji funkcionalnosti i izvedbi fumara sadržano je svo mjesno znanje o smjerovima vjetra, sprečavanju vraćanja dima te izbijanju mogućih požara.

Uz nekoliko manjih crkvica u samom Lastovu dominira župna crkva posvećena zaštitnicima otoka Sv. Kuzme i Damjana čiji počeci sežu u davno 15. stoljeće. U crkvi se i danas čuva crkveno posuđe iz 1516. g. koje je svom rodnom Lastovu darovao Dobre Dobričević (Bonius de Boninis), svećenik, tiskar inkunabula i diplomat. Iznad crkve dominira Palac, neorenesansna palača obitelji Grbin iz 19. stoljeća podignuta na mjestu nekadašnjeg kneževog dvora iz doba vladavine Dubrovačke Republike s pročelja koje kip dubrovačkog zaštitnika Sv. Vlaha ponosito bdije nad mjestom.  Do samog Palaca smještena je crkvica Sv. Vlaha koju je još u 14. stoljeću sagradila istoimena bratovština, a i danas se u njoj nalaze počasni stolci iz tog vremena za kneza, suce i uglednike.

Na brdu Glavica, do kojeg vodi stepenasti kameni put iz središta mjesta, ponad samog Lastova na mjestu prethistorijske gradine dubrovačka vlast podigla je utvrdu nazvanu Kašćel. Utvrda je više puta pregrađivana i sadržavala je nastambe, bunar i kapelicu posvećenu Sv. Ivanu da bi bila srušena u vrijeme Lastovske bune početkom 17. stoljeća. Na istom mjestu starog Kašćela francuska vlast 1808. godine gradi novi koji i danas ponosno stoji nad Lastovom, a uz preinake danas je prenamijenjen u svrhu meteorološke postaje. U vlasništvu je Hrvatskog meteorološkog zavoda te se u sam prostor ne može. Uska zemljana staza s lijeve strane, uz ograđeni prostor postaje koju je pomalo obrasla visoka trava i skriva granje drveća dovest će vas na plato iza Kašćela s kojeg se pruža predivan pogled na lastovsko otočje te na neka od lastovskih plodnih polja na kopnenoj strani brda. Želite li uživati u pogledu na zalazak sunca morat ćete stajati jer je klupa postavljena ispred zatvorenog kompleksa postaje ostala bez sjedišta i naslona.

Samo Lastovo jedno je od rijetkih mjesta na Jadranu čije višestoljetne kamene zidove krase predivni buketi kapara u zaista velikom broju. Nešto takvo doista se rijetko viđa i oduševljava svakog poznavatelja botanike kao što posjetitelja zaintrigira i broj lastovskih mačaka što se u ljetna predvečerja iz svojih dnevnih skrovišta u hladovini sliju na uske uličice te se faraonski izležavaju na toplom kamenu ne mareći za prolaznike.

Iz Lastova prema obalnim mjestašcima i destinacijama vode što asfaltirane, što dobro uređene makadamske ceste. Samo kilometar vijugave ceste ispod mjesta dovest će vas u Lučicu do koje također vodi i 400 metara pješačkog puta kroz šumu. Lučica je mjestašce što gleda prema Korčuli. Čine ga svega tridesetak izvornih kuća, zaštićeni je povijesni lokalitet s izvornom baroknom arhitekturom ribarskog naselja s početka 17. stoljeća s kućicama koje su prvenstveno služile za sklanjanje od oluje, spremanje ribarskog alata, soljenje ribe i istezanje čamaca. Asfaltirana cesta iz Lastova od kojih 2,5 kilometra spušta se i na drugu stranu do uvale i mjesta Zaklopatica kojom dominira istoimeni otočić na kojem se gnijezdi endemska vrsta gregule Puffinus yelkouan sa specifičnim glasanjem koje podsjeća na plač malog djeteta.

Iz Lastova također vodi odlična, asfaltirana, sedam kilometara duga cesta do mjesta Skrivena luka smještene na sredini južne strane otoka u blizini koje je na samom rubu 90 metara visoke strme litice na rtu Struga 1839. godine sagrađen drugi najstariji istoimeni svjetionik. S ovog mjesta pruža se predivan pogled na otvoreno more. Svjetionikom Struga već generacijama upravlja svjetioničarska obitelj Kvinta. U svjetioniku možete boraviti kao turist u jednom od apartmana tokom cijele godine jer je isti grijan. Od ostalih svjetionika valja spomenuti svjetionik Sušac i Glavat koji je smješten na istoimenom otočiću.

Odaberete li makadamski put na Lastovu sigurno ćete se diviti predivnim obrađenim poljima kojih na Lastovu ima 46 pa se time vraćamo na brojku iz naslova ove priče. Navodnjavanje polja vrši se iz gustirni u koje se skuplja toliko važan resurs vode, a vrijedne ruke lastovskih poljoprivrednika na poljima uzgajaju vinovu lozu, masline, smokve, rajčice, tikvice i drugo povrće koje se može kušati u lokalnim konobama kao i riba netom ulovljena u moru.

Makadamski put vodi do skrivenih, ali predivnih mjesta, zabačenih farmi koje pomalo podsjećaju kao da su iz antičkih vremena, ali i do male uvale Zace na sjevero – istočnoj obali Lastova koja ponad svoje male šljunčane plaže krije autohtonu arhitekturu ribarskih koliba. Osim spomenutog broja otoka, otočića, hridi i polja lastovski krug valja zaokružiti i brojkom od 46 crkvica razasutih diljem otočja, a na samom Lastovu do njih vode i brojni kilometri planinarskih staza pa destinacija iz ove priče nije samo ona za ljetnu već za posjetu u svako godišnje doba.

Za zaljubljenike i znatiželjnike za podmorjem u Pasaduru djeluje ronilački centar koji na dnevnoj razini organizira vođene ronilačke ture za istraživanje još uvijek netaknutog i očuvanog lastovskog podmorja s autohtonom florom i faunom.

Kada nad Lastovskim otočjem zađe sunce nastupa neka druga, zvjezdana, priča. Zahvaljujući zamjeni stare javne rasvjete otok Lastovo je postalo mjesto s najmanjim svjetlosnim zagađenjem u čitavoj Europi. Stoga, jedino što vrijedi jest  zastati, pružiti pogled ka nebeskim visinama i diviti se zvjezdanom večernjem sjaju i igri svjetlosti u režiji sila svemira koji omogućuje zaron u magijske moći noćnog nebeskog svoda.

Lastovo je vrlo čist otok. Smeća na kopnu nema. Tu idilu jedino pomalo narušava lokacija odlagališta otpada smještena uz samu glavnu cestu Ubli – Lastovo jer je vrlo uočljiva s ceste. Za čistoću otoka zaslužni su Općina Lastovo, Park prirode Lastovsko otočje te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji su u opremu za potrebe recikliranja i odvojenog prikupljanja otpada na Lastovu uložili 800.000 kuna te nešto manje od milijun kuna u nabavu buldožera . U jeku sezone otpad se odvozi dnevno. Kako kaže načelnica Jančić Lepić cilj im je da što više otpada bude razvrstano i odvezeno s otoka. Čistoću jedino narušava more koje na kamene hridi svojom prirodnom silinom nanese većinom plastični otpad, s tko zna kakvih to dalekih mjesta, za koji bi možda renđžeri u Parku prirode trebali povesti veću brigu pa osim što čamcem obilaze usidrene brodice u uvalama radi naplate ulaznica za nautičare povedu i brigu čišćenja obale od morem nanošenog otpada. Stvarno na takvim mjestima bude i odbojno boraviti i kupati se kao i na nekim javnim plažama na kojima zbog nesavjesnih pušača u moru plutaju opušci i najlonske vrećice, a nađu se čak i ostaci hrane što ih u more bacaju nesavjesni nautičari s usidrenih brodica. Rajsku idilu u uvalama neki od nautičara narušavaju i lošim usidravanjem kada znaju sidrom čupati prekrasne podmorske livade posidonije. Nadležni bi i o tome morali razmisliti da se jednog dana ne dovedemo u situaciju kakvu imaju primjerice na Azurnoj obali jer pod navalom nautičkog turizma posidonija s tih prostora gotovo je nestala pa se sada poduzimaju razne marketinško edukativne aktivnosti kako bi se ekološki osvijestilo nautičare.

Oni izvan skupine nautičara sigurno će smještaj na Lastovu tražiti kod privatnih iznajmljivača, već prije spomenutom jedinom hotelu na otočju ili u jednom od dva kampa. Kada je riječ o smještaju u kampu tada valja napomenuti da se radi o robinzonskom smještaju u kampu Zaglav ili kampu Skriveni u kojima ćete u centralnom djelu ipak naići na suvremene sanitarne čvorove, bar, tuševe i zajedničku kuhinju. Pitate li domaće skoro svi će reći da nastoje poslovati čitave godine, ali da na Lastovu baš i nema gostiju, a sezona je i tu kraća nego na ostatku obale i svodi se na mjesec i pol dana od sredine srpnja do kraja kolovoza. Najveći broj posjetitelja otočja su Slovenci, zatim Talijani, bude nešto Ukrajinaca i Rusa, Mađara i Srba, dok na veliku žalost prema viđenom i tvrdnjama lokalaca domaći turisti kao da za ovaj otok nikada nisu čuli.

Gastronomska ponuda u lokalnim konobama svakako je autohtona. Namirnice koje ugostitelji upotrebljavaju su lokalne i pravog domaćeg okusa. Hrana je tradicionalna te se svodi na omnivorske recepture koji obuhvaćaju meso, ribu i povrće. Ukoliko ste vegetarijanac još ćete nekako proći u vrijeme svog boravka na Lastovu, no vegani bolje da se pripreme prije puta i ponesu namirnice sa svog jelovnika sa sobom jer u lastovskim prehrambenim trgovinama ponuda je standardna. U nekoj od konoba već se možete dogovoriti za obrok baziran na bilju, možda će vas na prvu malo čudno pogledati, ali u zajedničkom dogovoru pripremiti će vam obrok s blitvom, dalmatinskim zeljem, povrćem i nadasve domaćim maslinovim uljem i kvasinom od čega će vam i na samu buduću pomisao uvijek rasti zazubice.

Lastovo svakako zaslužuje puno više prostora u javnosti kroz priče, reportaže i dokumentarace, a ne da se samo ponekad pojavi priča o fumarima ili pak u doba karnevala o lastovskom Pokladu čija tradicija seže još u srednji vijek. Ovo otočje nije destinacija za svakoga. Tražite li mir, jednostavnost, tišinu i ambijent nekih minulih vremena, a opet da ne budete uskraćeni za dobre strane modernih vremena onda Lastovo svakako vrijedi uvrstiti na popis destinacija koje se obavezno moraju posjetiti. No, ako ste skloni glamuru, strci, šušuru, noćnim provodima u klubovima i barovima tada ovo definitivno nije destinacija za vas.

Uvjeren sam, unatoč brojnim problemima i sve većoj trenutnoj depopulaciji na otoku, da će se kolo sreće za Lastovo ipak okrenuti na bolje jer svatko željan spoja s tradicijom i prirodom bez devastiranja destinacije pod utjecajem modernog materijalističko – konzumerističkog mentaliteta te sluhom na višim političkim instancama u Dubrovniku, Zagrebu i Bruxellesu zagrljenu budućim gospodarskim razvojem i turizmom usklađenim s prirodnim nasljeđem mogao bi naći svoje mjesto pod suncem baš na otoku kristalnih zvijezda, Lastovu.