“Leptiri kao i sve lijepo ne žive dugo.” riječi su spisateljice Dot Hutchinson, autorice trilera “Vrt leptira”. I doista kada čovjek danas zađe u očuvane i nedirnute predjele prirode tamo još jedino može otvoriti vrata neke druge dimenzije, pravu frekvenciju prirode koja je na našu žalost ili nestala ili sve više nestaje u urbanim sredinama.
Često nam je na mislima Einsteinov citat o pčelama, ali nitko nikada nije skrenuo pažnju na ostale insekte i njihovu važnost. Nestanu li i drugi insekti osim pčela nestat će smisao ove planete.
Sav taj besmisao modernizma leži i u činjenici da nam “poznate i slavne osobe” nameću budućnost ljudske prehrane u kojoj će biti zastupljeni kukci. Nije tajna da NIcole Kidman javno u promotivnom spotu jede kukce, a i Angelina Jolie sa svojim klincima iskače na internetu u snimci kako tamane tarantule. Ovih dana pojavio se u medijima i članak koji kruži svijetom kako u Australiji kreću s kampanjom da se djeci u vrtićima i školama ponudi čips na bazi cvrčaka. S druge strane niti u jednom mediju nećemo čuti ili pročitati da konzumiranje insekata i nije baš toliko sigurno i zdravo za čovjeka. Naime, možda su stara plemena u đunglama Afrike i Amazonije navikla konzumirati ličinke i same kukce kao izvor proteina, no organizam suvremenog čovjeka uopće nije kodiran na taj način da bi bio prilagođen konzumiranju kukaca. Prvo, kukci mogu biti prijenosnici brojnih parazita koji na kraju mogu završiti pogubno za čovjeka. Druga pak je činjenica u tome da čovjek nema enzim za razgradnju hitina koji pak ptice, prirodni “kontrolori” populacije insekata, imaju.
Njemačko američki entomolog i ekolog Thomas Eisner kazao je sljedeće: “Kukci neće naslijediti Zemlju. Oni je posjeduju. Zato moramo uspostaviti mir s posjednicima.”
Istina, ima problema s kukcima, najviše na usjevima, ali realno gledajući to je prirodni proces, kao primjerice najezda skakavaca u nekim područjima na Planeti svakih desetak godina. Za takve stvari sama priroda se pobrine svojim ciklusima.
Imamo li zato što su nekada usjevi napadani od strane pojedinih insekata opravdanje djelovati po ideji začetnika znanosti o poljoprivredi, američkog botaničara i hortikulturiste Luthera Burbanka koji je izjavio da bi se ljudi trebali prestati sukobljavati među sobom i umjesto toga proglasiti borbu protiv insekata opravdanje da takvo nešto činimo ili samo ta ista znanost začeta na njegovim načelima nije opravdana? Svakako smo pogriješili i u ovom odnosu pa nije zgoreg da se učine ispravci začetnika poljoprivredne znanosti i pokrene revolucija u istoj utemeljena na zakonima prirodnih metoda.
Sve je to je alarm koji zvoni za uzbunu, uključila ga je Majka priroda no njeno dijete, čovjek, oglušio je pored zdravih ušiju ne spoznajući da je on svemu tome kriv.
Svi smo kao djeca uživali u pričama koje su nas trebale odgojiti da izrastemo u svjesne ljude, neka onda poruka budu riječi Hansa Christiana Andersena:
“Nije dovoljno samo živjeti.” – reče leptir. Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cvijeća!”