Malo je onih koji nisu čuli za jedan od američkih brendova – Route 66 o kojem ne samo da su spjevane pjesme, snimljeni nebrojeni dokumentarni i igrani filmovi već se i diljem svijeta dodjeljuju nazivi nekim proizvodima ili barovima s istim imenom. Za razliku od američke ceste, u našem Jadranu postoji mjesto od davnina koje ni dan danas, u vrijeme hiperinflacije komunikacijske tehnologije kao i marketinških i stručnjaka za destinacijski menedžment još nitko nije stavio na međunarodnu kartu prepoznatljivosti kakvu ovo mjesto ne da zaslužuje već ga treba s ponosom upisati na tron iskonskih mediteranskih mjesta koja su pružila otpor modernizaciji i zaista u sebi s ponosim mogu nositi jedan od starih slogana Hrvatske turističke zajednice – „Mediteran kakav je nekada bio“.
Dugi je put koji treba proći da bi se zakoračilo u ovaj jadranski raj za koji ću iskoristiti izraz iz nautičkog rječnika „Anel“ što označava krug, prsten i kolut, a sufiks koji mu dodjeljujem je brojka 46 zbog jedinstvenog razloga koji ću iznijeti u daljnjem tekstu ove priče.
Prvi kolonizatori, Grci, nadjenuli su mu ime Ladesta što bi u prijevodu više asociralo na kakvo ime nativnih američkih Indijanaca nego li antičkih Grka, a doslovno znači „zec koji leži“. Kako su se mijenjali narodi tako se pomalo mijenjalo i ime, te glavni od 46 otoka, otočića i hridi u ovom krugu u vrijeme Rimljana dobiva ime Augusta insula tj. Carski otok i latinizirano grčko ime u Ladestris da bi dolaskom Hrvata na ove prostore slaveniziranim izgovornim skraćenjem otočje dobilo ime koje i danas nosi, a to je Lastovo tj. Lastovsko otočje. Otočje je proglašeno jedanaestim hrvatskim parkom prirode odlukom Sabora Republike Hrvatske 29. rujna 2006. godine.
Iako ga od Korčule dijeli svega 13 do 14 kilometara, do Lastova je dugi put. Nautičari znaju da im od kopna treba dva do tri dana, a putnici namjernici upoznati su već prilikom rezerviranja karte da se na Lastovo plovi trajektom ili katamaranom iz Splita. Put trajektom traje oko 5 punih sati preko Korčule, točnije Vela Luke.
Jednom kada u mjestu Ubli, najstarijem na čitavom otočju, stupite na Lastovo biva to ljubav na prvi korak. Lastovo je uz Mljet najšumovitiji hrvatski otok sa 70% šumske površine. Esencija morskih minerala i soli pomiješana s notama bora, maslina, divljeg komorača, rascvjetalih oleandra, vinove loze, smokava, kadulje, ružmarina, opuncija, lavande i smilja nošena šumom vjetra što ga prolazeći kroz strune iglica u krošnji borova nadopunjuje usklađena zborna pjesma jadranskih cvrčaka u ljetno predvečerje malo koga može ostaviti ravnodušnim. Ovakvu idilu katkad naruši samo glasno brujanje brodskih ili automobilskih motora. Do brojnih prekrasnih uvala na otočju oni koji nisu na nekoj od brodica vrlo lako mogu doći kopnenim putem pješice, biciklom ili osobnim automobilom. Od samog glavnog centra za iskrcaj na otok u mjestu Ubli ili Uble do samog mjesta Lastovo vodi lijepa, široka asfaltirana cesta od kojih jedanaestak kilometara, uz koju ima i vidikovac, dok ćete do drugih destinacija kao što su Zaklopatica ili Lučica ipak trebati vještinu vožnje užim, ali ipak asfaltiranim putem.
Ruine vojne prošlosti otočja
Na drugu stranu cesta uz obalu vodi i do mjesta Pasadur u kojem se nalazi za sada i jedini hotel na cijelom otočju. Pasadur je ujedno mjesto koje se proteže na dva otoka, Lastovo i Prežbu povezane manjim betonskim mostićem i u kojem se tek sada naziru neki obrisi novogradnje uz samu obalu na putu ka Jurejevoj luci, nekadašnjem ribarskom utočištu sa crkvicom Sv. Jurja po kojem je uvala dobila ime, kasnijom partizanskom bolnicom nakon što su partizani oslobodili otok od Talijana sredinom Drugog svjetskog rata koja pak je kasnije služila kao glavna luka i skladište za gorivo za potrebe JNA (Jugoslavenske narodne armije) tokom ere socijalističke Jugoslavije kada je Lastovo bilo zabranjena zona za strane državljane. Tada se stanovništvo većinom svodilo na ono domicilno, službenike, vojne dužnosnike, ročnike i njihove obitelji što je rezultiralo smanjenjem broja stalnih autohtonih stanovnika, izostankom jačeg gospodarskog razvoja otočja, ali i očuvanjem iskonskih prirodnih ljepota, flore i faune, povijesnih znamenitosti te izostankom tzv. betonizacije i apartmanizacije koja je desetljećima prisutna na čitavoj hrvatskoj obali i ostalim naseljenim otocima.
Zabrana dolaska za strance ukinuta je 1989.godine, vojska JNA mirno napušta Lastovo u svibnju 1992. godine, a današnji izgled na nekadašnju bogatu militarističku prošlost Jurjeve luke podsjećaju samo ruine stare crkvice stradale još u II. Svjetskom ratu te devastirani vojni smještajni i upravni objekti, skladišta i podzemni tuneli. Ništa bolje ne prolaze ni ostali stari vojni objekti na otočju. Valja spomenuti da su svi oni u vlasništvu Republike Hrvatske koja, iz tko zna kojih razloga, već tri desetljeća ima maćehinski odnos prema istima te ih bespoštedno predaje zubu vremena umjesto, kao što to rade svi imalo svjesni sustavi koji se ne srame svoje prošlosti kakva god ona bila, stvore priču koju prodaju turistima ne samo na dobrobit zapošljavanja domaćeg stanovništva, očuvanja nacionalne baštine već i državnog proračuna.
Da je militaristička prošlost otočja zanimljiva svim posjetiteljima u kojima golica znatiželju na neka minula vremena i pobuđuje maštu o negdašnjoj ulozi dokaz su organizirane stručne ture manje domaće lokalne agencije, ali i veći broj samostalnih obilazaka vojnih ruina u vlastitom aranžmanu gostiju putem šturih turističkih i drugih informacija koje se mogu pronaći na internetskim tražilicama. Tako se u obilasku lokacija mogu vidjeti biciklisti ili šetači koji sami istražuju tunele u kojima je ostao razbacani inventar, električni i telekomunikacijski kablovi i ormari što ih nadopunjuje smeće u vidu plastične i druge ambalaže nanesene vjetrom, morem i nesavjesnim turistom. Doista je ružno pa čak i bolno gledati dokove za pristaništa brodova, osim pokojeg u funkciji, čiji beton je isprala silina valova dok im se armatura pod pritiskom gornjeg sloja povija u more, ostatke trulih greda i crijepa na podu skladišta prekriveno otpalim granjem i borovim iglicama, salonit ploče i crijep s krovova u moru što ipak osvaja svojom bistrinom umjesto da se stavi u funkciju te komercijalizira u svrhu nautičkog i drugih oblika turizma. Za ovakvu sliku gdje su stari topovi postali zahrđalo staro željezo, bodljikava žica sama sebi priča nekada svoju važnu ulogu, gdje na socijalističke radne stolove pišaju krave, gdje na ulazu u nekada važni kompleks stoji ograda od paleta isprepletena suhim borovim granjem do kojeg uz stup vrata ograde trune stari, zahrđali protupožarni aparat koji je odavno ostao bez atesta, dok se do vrha samog vidikovca na otvoreno more prema Italiji i okolnim otočićima gdje rastu desetljetne agave treba probijati kroz stazu zaraslu u mlade borove pridržavajući se za grane kako se ne bi strovalilo niz strminu, stare bunkere koji su pod zubom vremena pretvoreni u omeđene suhozide te kada udišete zdrave mirise mediteranskog samoniklog bilja i pri tome morate paziti kako ne bi zagazili u balegu što je ostavi stoka koja se odmara u hladovini borova nisu krivi Lastovljani, krivi smo svi mi, građani Republike Hrvatske. Zašto? Vrlo jednostavno, ako su ti prostori vlasništvo Republike Hrvatske znači to je vlasništvo svih nas i svi šutimo bez da postavljamo pitanja višim političkih strukturama jer Lastovo nije izolirani slučaj ovakvog odnosa sustava prema nacionalnoj imovini. Iz razgovora s mlađim Lastovljanima koji se ponose svojim otokom i imaju vizije razvoja istog dade se razaznati da inicijativa lokalnih ljudi za revitalizacijom objekata u vlasništvu države ima, ali se predloženi projekti koče na višim političkim instancama. Načelnica Općine Lastovo dr. Anita Jančić Lepić na upit o revitalizaciji lastovskih vojnih objekata odgovara kako je općina dobila povrat dijela vojnih nekretnina od države kao što je bivša tehnička radionica koja se koristi u komunalne, vatrogasne i gospodarske svrhe kao i zgrada bivšeg hotela Sirena čija nova namjena je dom za starije i nemoćne osobe dok zgradu do lokalno lastovsko političko vodstvo ima namjeru pretvoriti u Dom mladih. Kako su ovakvi projekti za malu općinu poput Lastova veliki zalogaj za samostalno financiranje realizacija će, vjerujemo uz blagoslov apliciranih projekata, biti odrađena uz pomoć financijskih sredstava europskih fondova dok za revitalizaciju i prenamjenu nekretnina i objekata u državnom vlasništvu očito valja priupitati elitnije političko društvo i donositelje odluka izvan granica Carskog otočja. Spomenimo samo da su općinskim prostornim planom Jurjeva luka i Kremena određene kao turistička i nautička zona u vlasništvu uspavane maćehe Republike Hrvatske te da ovim prostorima općina nema pravo raspolaganja.
Lastovo kroz povijest
U špilji Rača arheolozi su pronašli artefakte koji dokazuju da je Lastovo bilo naseljeno još u prapovijesti. Prva civilizacija koja ga nastanjuje su Iliri, slijedi već spomenuta kolonizacija od strane Grka koje pak kasnije zamjenjuju Rimljani. Postoje dokazi starih rimskih naselja, posebno na području današnjeg mjesta Ubli, ima i ostataka vila rustika po otoku, a smatra se da je čak jednu takvu ljetnu rezidenciju na Lastovu imao i sam car August. Kasnije Lastovo priznaje nadležnost Bizanta, potom hrvatskih kraljeva, ali otimanja nadmoći nad Lastovom s raznih strana nisu izostale sve do polovine XX. stoljeća. Od 1252. godine Lastovljani su pregovorima postali dio Dubrovačke Republike, a kako bi sačuvali svoju autonomiju 1310. godine donesen je Lastovski statut koji je imao sve osobine zakona. Iako su Dubrovčani političkim igrama nastojali kroz povijest ugrabiti dominaciju nad Lastovljanima domaći se nisu samo tako predavali pa je poznata i buna iz 1603. godine predvođena Paškom Anticom čija rodna kuća i dalje stoji u Lastovu. Ukidanjem Dubrovačke Republike od strane Napolena početkom 19. stoljeća Lastovo je potpalo pod Francusku vlast. Dokaz privlačnosti i strateškog značenja samog otočja je također u činjenici da već 1813. godine otočje okupiraju Britanci koji ostaju tu dvije godine kada na neki način Lastovo ponovo postaje dio matice zemlje i potpada pod habsburšku vlast sve do kraja I. svjetskog rata nakon što ga raznim međunarodnim političkim igrama u posjed dobivaju Talijani.
To je vrijeme, od 1920. do pada fašističke Italije 1943. godine, bilo zlatno doba Lastova u gospodarskom smislu. Talijani naseljavaju otok u većem broju pa se u to vrijeme broj stalnih stanovnika kretao i oko 2000. Razvija se gospodarstvo, pa tako Ubli ili Uble dobivaju tvornicu za preradu ribe i grade se kuće. Danas je to mjesto pomalo neugledno sa starijim kućama izgrađenima između dva velika rata koje vlasnici polako obnavljaju i uređuju, jedinom benzinskom postajom na otoku, trajektnim pristaništem, ostacima starih vojnih objekata, upravom Parka prirode Lastovsko otočje te crkvom koja dominira središtem mjesta također izgrađenom u vrijeme talijanske vlasti. Na bogatu prošlost mjesta ukazuju jedino ostaci jednobrodne kršćanske bazilike Sv. Petra građene po tipu gradnje iz V. i VI. stoljeća.
Nakon pada Italije, partizani 1943. godine priključuju Lastovo matici zemlji Hrvatskoj što otočje ostaje do današnjih dana iako od tog perioda kada 1953. godine Lastovo napušta velika većina talijanskog stanovništva, daljnju depopulaciju podupire politika „zabranjene zone“ pa i hrvatsko stanovništvo iseljava većinom u Ameriku i Australiju. Ništa bolje nije ni danas kada se broj stalnih stanovnika prema tvrdnji domaćih ljudi kreće oko 500 dok je još 2015. godine prema službenim statističkim podacima ta brojka dosezala i 787 stanovnika.
Lastovski fumari, polja, ceste i ribarske kolibe
Samo mjesto Lastovo pravi je dragulj ovog otočja. Iako je istoimeno mjesto postojalo u prošlosti i gledalo na more razoreno je u bitkama koje je 998. godine mletački dužd Pietro Orselo vodio protiv nertvanskih gusara pa od 1200 tadašnjih stanovnika ostaje samo 36 obitelji. Preostali stanovnici iskoristili su svoju mudrost i započeli s izgradnjom naselja s unutrašnje strane okruženog brdima na kojima se nalaze vidikovci koji pružaju dobar strateški pogled na mjesto i cijeli arhipelag. Danas je Lastovo jedinstveno, pravo mediteransko, naselje amfiteatralnog oblika kojeg krasi mletačka arhitektura iz 15. i 16. stoljeća, kuće s terasama tzv. solarima i naširoko poznatim dimnjacima zvanima fumari koji predstavljaju posebno obilježje lastovskih kuća čija gradnja daje naslutiti kako su građeni kao statusni simbol samih kućevlasnika. Na starijim kućama nema istog fumara i svi se razlikuju, a u gradnji funkcionalnosti i izvedbi fumara sadržano je svo mjesno znanje o smjerovima vjetra, sprečavanju vraćanja dima te izbijanju mogućih požara.
Uz nekoliko manjih crkvica u samom Lastovu dominira župna crkva posvećena zaštitnicima otoka Sv. Kuzme i Damjana čiji počeci sežu u davno 15. stoljeće. U crkvi se i danas čuva crkveno posuđe iz 1516. g. koje je svom rodnom Lastovu darovao Dobre Dobričević (Bonius de Boninis), svećenik, tiskar inkunabula i diplomat. Iznad crkve dominira Palac, neorenesansna palača obitelji Grbin iz 19. stoljeća podignuta na mjestu nekadašnjeg kneževog dvora iz doba vladavine Dubrovačke Republike s pročelja koje kip dubrovačkog zaštitnika Sv. Vlaha ponosito bdije nad mjestom. Do samog Palaca smještena je crkvica Sv. Vlaha koju je još u 14. stoljeću sagradila istoimena bratovština, a i danas se u njoj nalaze počasni stolci iz tog vremena za kneza, suce i uglednike.
Na brdu Glavica, do kojeg vodi stepenasti kameni put iz središta mjesta, ponad samog Lastova na mjestu prethistorijske gradine dubrovačka vlast podigla je utvrdu nazvanu
Kašćel. Utvrda je više puta pregrađivana i sadržavala je nastambe, bunar i kapelicu posvećenu Sv. Ivanu da bi bila srušena u vrijeme Lastovske bune početkom 17. stoljeća. Na istom mjestu starog Kašćela francuska vlast 1808. godine gradi novi koji i danas ponosno stoji nad Lastovom, a uz preinake danas je prenamijenjen u svrhu meteorološke postaje. U vlasništvu je Hrvatskog meteorološkog zavoda te se u sam prostor ne može. Uska zemljana staza s lijeve strane, uz ograđeni prostor postaje koju je pomalo obrasla visoka trava i skriva granje drveća dovest će vas na plato iza Kašćela s kojeg se pruža predivan pogled na lastovsko otočje te na neka od lastovskih plodnih polja na kopnenoj strani brda. Želite li uživati u pogledu na zalazak sunca morat ćete stajati jer je klupa postavljena ispred zatvorenog kompleksa postaje ostala bez sjedišta i naslona.
Samo Lastovo jedno je od rijetkih mjesta na Jadranu čije višestoljetne kamene zidove krase predivni buketi kapara u zaista velikom broju. Nešto takvo doista se rijetko viđa i oduševljava svakog poznavatelja botanike kao što posjetitelja zaintrigira i broj lastovskih mačaka što se u ljetna predvečerja iz svojih dnevnih skrovišta u hladovini sliju na uske uličice te se faraonski izležavaju na toplom kamenu ne mareći za prolaznike.
Iz Lastova prema obalnim mjestašcima i destinacijama vode što asfaltirane, što dobro uređene makadamske ceste. Samo kilometar vijugave ceste ispod mjesta dovest će vas u Lučicu do koje također vodi i 400 metara pješačkog puta kroz šumu. Lučica je mjestašce što gleda prema Korčuli. Čine ga svega tridesetak izvornih kuća, zaštićeni je povijesni lokalitet s izvornom baroknom arhitekturom ribarskog naselja s početka 17. stoljeća s kućicama koje su prvenstveno služile za sklanjanje od oluje, spremanje ribarskog alata, soljenje ribe i istezanje čamaca. Asfaltirana cesta iz Lastova od kojih 2,5 kilometra spušta se i na drugu stranu do uvale i mjesta Zaklopatica kojom dominira istoimeni otočić na kojem se gnijezdi endemska vrsta gregule Puffinus yelkouan sa specifičnim glasanjem koje podsjeća na plač malog djeteta.
Iz Lastova također vodi odlična, asfaltirana, sedam kilometara duga cesta do mjesta Skrivena luka smještene na sredini južne strane otoka u blizini koje je na samom rubu 90 metara visoke strme litice na rtu Struga 1839. godine sagrađen drugi najstariji istoimeni svjetionik. S ovog mjesta pruža se predivan pogled na otvoreno more. Svjetionikom Struga već generacijama upravlja svjetioničarska obitelj Kvinta. U svjetioniku možete boraviti kao turist u jednom od apartmana tokom cijele godine jer je isti grijan. Od ostalih svjetionika valja spomenuti svjetionik Sušac i Glavat koji je smješten na istoimenom otočiću.
Odaberete li makadamski put na Lastovu sigurno ćete se diviti predivnim obrađenim poljima kojih na Lastovu ima 46 pa se time vraćamo na brojku iz naslova ove priče. Navodnjavanje polja vrši se iz gustirni u koje se skuplja toliko važan resurs vode, a vrijedne ruke lastovskih poljoprivrednika na poljima uzgajaju vinovu lozu, masline, smokve, rajčice, tikvice i drugo povrće koje se može kušati u lokalnim konobama kao i riba netom ulovljena u moru.
Makadamski put vodi do skrivenih, ali predivnih mjesta, zabačenih farmi koje pomalo podsjećaju kao da su iz antičkih vremena, ali i do male uvale Zace na sjevero – istočnoj obali Lastova koja ponad svoje male šljunčane plaže krije autohtonu arhitekturu ribarskih koliba. Osim spomenutog broja otoka, otočića, hridi i polja lastovski krug valja zaokružiti i brojkom od 46 crkvica razasutih diljem otočja, a na samom Lastovu do njih vode i brojni kilometri planinarskih staza pa destinacija iz ove priče nije samo ona za ljetnu već za posjetu u svako godišnje doba.
Za zaljubljenike i znatiželjnike za podmorjem u Pasaduru djeluje ronilački centar koji na dnevnoj razini organizira vođene ronilačke ture za istraživanje još uvijek netaknutog i očuvanog lastovskog podmorja s autohtonom florom i faunom.
Kada nad Lastovskim otočjem zađe sunce nastupa neka druga, zvjezdana, priča. Zahvaljujući zamjeni stare javne rasvjete otok Lastovo je postalo mjesto s najmanjim svjetlosnim zagađenjem u čitavoj Europi. Stoga, jedino što vrijedi jest zastati, pružiti pogled ka nebeskim visinama i diviti se zvjezdanom večernjem sjaju i igri svjetlosti u režiji sila svemira koji omogućuje zaron u magijske moći noćnog nebeskog svoda.
Lastovo je vrlo čist otok. Smeća na kopnu nema. Tu idilu jedino pomalo narušava lokacija odlagališta otpada smještena uz samu glavnu cestu Ubli – Lastovo jer je vrlo uočljiva s ceste. Za čistoću otoka zaslužni su Općina Lastovo, Park prirode Lastovsko otočje te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji su u opremu za potrebe recikliranja i odvojenog prikupljanja otpada na Lastovu uložili 800.000 kuna te nešto manje od milijun kuna u nabavu buldožera . U jeku sezone otpad se odvozi dnevno. Kako kaže načelnica Jančić Lepić cilj im je da što više otpada bude razvrstano i odvezeno s otoka. Čistoću jedino narušava more koje na kamene hridi svojom prirodnom silinom nanese većinom plastični otpad, s tko zna kakvih to dalekih mjesta, za koji bi možda renđžeri u Parku prirode trebali povesti veću brigu pa osim što čamcem obilaze usidrene brodice u uvalama radi naplate ulaznica za nautičare povedu i brigu čišćenja obale od morem nanošenog otpada. Stvarno na takvim mjestima bude i odbojno boraviti i kupati se kao i na nekim javnim plažama na kojima zbog nesavjesnih pušača u moru plutaju opušci i najlonske vrećice, a nađu se čak i ostaci hrane što ih u more bacaju nesavjesni nautičari s usidrenih brodica. Rajsku idilu u uvalama neki od nautičara narušavaju i lošim usidravanjem kada znaju sidrom čupati prekrasne podmorske livade posidonije. Nadležni bi i o tome morali razmisliti da se jednog dana ne dovedemo u situaciju kakvu imaju primjerice na Azurnoj obali jer pod navalom nautičkog turizma posidonija s tih prostora gotovo je nestala pa se sada poduzimaju razne marketinško edukativne aktivnosti kako bi se ekološki osvijestilo nautičare.
Oni izvan skupine nautičara sigurno će smještaj na Lastovu tražiti kod privatnih iznajmljivača, već prije spomenutom jedinom hotelu na otočju ili u jednom od dva kampa. Kada je riječ o smještaju u kampu tada valja napomenuti da se radi o robinzonskom smještaju u kampu Zaglav ili kampu Skriveni u kojima ćete u centralnom djelu ipak naići na suvremene sanitarne čvorove, bar, tuševe i zajedničku kuhinju. Pitate li domaće skoro svi će reći da nastoje poslovati čitave godine, ali da na Lastovu baš i nema gostiju, a sezona je i tu kraća nego na ostatku obale i svodi se na mjesec i pol dana od sredine srpnja do kraja kolovoza. Najveći broj posjetitelja otočja su Slovenci, zatim Talijani, bude nešto Ukrajinaca i Rusa, Mađara i Srba, dok na veliku žalost prema viđenom i tvrdnjama lokalaca domaći turisti kao da za ovaj otok nikada nisu čuli.
Gastronomska ponuda u lokalnim konobama svakako je autohtona. Namirnice koje ugostitelji upotrebljavaju su lokalne i pravog domaćeg okusa. Hrana je tradicionalna te se svodi na omnivorske recepture koji obuhvaćaju meso, ribu i povrće. Ukoliko ste vegetarijanac još ćete nekako proći u vrijeme svog boravka na Lastovu, no vegani bolje da se pripreme prije puta i ponesu namirnice sa svog jelovnika sa sobom jer u lastovskim prehrambenim trgovinama ponuda je standardna. U nekoj od konoba već se možete dogovoriti za obrok baziran na bilju, možda će vas na prvu malo čudno pogledati, ali u zajedničkom dogovoru pripremiti će vam obrok s blitvom, dalmatinskim zeljem, povrćem i nadasve domaćim maslinovim uljem i kvasinom od čega će vam i na samu buduću pomisao uvijek rasti zazubice.
Lastovo svakako zaslužuje puno više prostora u javnosti kroz priče, reportaže i dokumentarace, a ne da se samo ponekad pojavi priča o fumarima ili pak u doba karnevala o lastovskom Pokladu čija tradicija seže još u srednji vijek. Ovo otočje nije destinacija za svakoga. Tražite li mir, jednostavnost, tišinu i ambijent nekih minulih vremena, a opet da ne budete uskraćeni za dobre strane modernih vremena onda Lastovo svakako vrijedi uvrstiti na popis destinacija koje se obavezno moraju posjetiti. No, ako ste skloni glamuru, strci, šušuru, noćnim provodima u klubovima i barovima tada ovo definitivno nije destinacija za vas.
Uvjeren sam, unatoč brojnim problemima i sve većoj trenutnoj depopulaciji na otoku, da će se kolo sreće za Lastovo ipak okrenuti na bolje jer svatko željan spoja s tradicijom i prirodom bez devastiranja destinacije pod utjecajem modernog materijalističko – konzumerističkog mentaliteta te sluhom na višim političkim instancama u Dubrovniku, Zagrebu i Bruxellesu zagrljenu budućim gospodarskim razvojem i turizmom usklađenim s prirodnim nasljeđem mogao bi naći svoje mjesto pod suncem baš na otoku kristalnih zvijezda, Lastovu.
